Quote:
Originally Posted by dziba
nema tu sta da bude ili nebude istinito. Znanje je na mestu, sve to sto govori je na mestu... sad da li je sama prica ovo ili ono, kakve to ima veze??? Za nas je to prica bila ona istinita ili ne, a radnja je vrlo moguca, kasnije knjige su bazirane na iskustvu iz astralnog sveta, a tamo je sve to "istinito" nevidim nikakve lazi ni preterivanja iz tih dogadjaja. Entiteti su tamo, ima negativnih, moze se komunicirati... Sad kakva je njegova sudbina i put, pa to je samo njegovo i uvek ce biti prica za druge.
|
ma ja te

,

odličan komentar...
istina toliko mi se sviđa samo zato jer ja imam isti stav :D
...
Quote:
Originally Posted by Weedran
I ne vjerujem u suicidalne gluposti, i nigdje nisam pročitao da se netko išao ubiti, samo da se jedna nagualica iz njihove grupe srušila mrtva jer je imala preveliku samovažnost, a za to u što se upuštala disciplina igra ključnu ulogu.
|
"Vidio sam tada kako je don Juan Matus, nagual, prema sjeveru
poveo petnaest drugih vidioca, koji bijahu njegovi pratioci, njegova
obrana, njegova radost, da nestanu u izmaglici što se nadvila nad
zaravnjenim vrhom planine. Vidio sam kako se svatko od njih pretvorio
u svijetleću točku i kako su se zajedno uzdignuli i lebdjeli iznad
planinskog vrha kao trepereća svjetla na nebu. Napravili su jedan
krug oko planine, kao što je don Juan najavio; posljednji pogled,
samo za njihove oči; njihov posljednji pogled na ovu začudnu
Zemlju. I tada nestadoše.
Znao sam što mi je činiti. Isteklo mi je vrijeme. Pojurio sam prema
strmini najbrže što sam mogao i bacio se u ponor. Načas osjetih
vjetar na licu, a potom me je progutala milosrdna tama kao tiha"
:D da ne poznaješ njegov rad siguran sam da bi i ti mislio kako je ovo romantičan opis kolektivnog suicida.
Quote:
Originally Posted by Vutragenjo
Ne treba prihvatati niciju iluziju...
|
ccc sve je maya :D
ja nažalost nemam svoje tripove niti mogu ne prihvaćati tuđe iluzije
mislim shvatio sam da ono što sam predočavao kao moje uopće nije moje.
već samo predvidiva reakcija na okolinu...socializaciju,tude djelovanje na mene,dogoj,gene.
nema tu ničega osobnog u mojim stavovima i djelovanju.
ovo sam shvatio kad sam analizirao svoje obične snove i lucidne.
u običnima ja funkcioniram kao i u stvarnosti...čak imam sposobnost logičkog zaključivanja ali opet ne shvaćam kako mijenjam prostor boravka krajnje "nerelano"
kako lete svinje oko mene itd...ja postajem tek ja kad uvidim tu svoju kolotečinu i postanem lucidan.onda kao da su u šuplji lik iz sna...nekog zombija ulili život odnosno svjesnost.
trudim se ako sam već uvjetovan okolinom barem spoznat tu okolinu u sebi i tako ako nemogu bit svoj :D postat barem svijesniji.
u zadnje vrijeme se dosta družim s ljudima koje mrzim
tako da sam fino shvatio kolko smo sličani...čak sam uvidio nevjerojatnu sličnost sebe
i zadrtog kršćana iakos e predstavljam kao agnostik.
edit:iz lucida sam također shvatio kako bih se trebao riješiti intenzivnih
emocija(poput onog što se dana smatra ljubavi...euforija itd)
al ni to nisam uspio.