|
d-_-b
Registrovan: Aug 2006
Postovi: 1,244
Pohvalio Puta:: 3
Pohvaljen 15 Puta u 13 Tema
|
Materijalistička ovca
1. bijela ovca, 2. bijela ovca, 3. bijela ovca, 4. bijela ovca, 5. bijela ovca, 6. bijela ovca ... ... 5483. bijela ovca ...
Svi isti, svi isti, nitko različit, nogu pred nogu, mobitel u ruci, lažni robotski osmjesi.
Gledam kroz oči, svoje crne oči, svojeg crnog tijela. Glegam, i gledam, i za razliku od ostalih pomalo razmišljam. Mislim, mislim, pitam se, pa opet mislim. Pitam se zašto, kako, od kada, zar zaista, pitam se, a onda smislim odgovor koji je isto pitanje – zar je bitno? I shvatim konačan odgovor – nije bitno. Odgovor koji me oslobodio okova, okova strahopoštovanja, okova ovog materijalističkog društva u kojem se sreća, ljubav i osjećaji mjere na metalnoj vagi sa utegom. U ovoj materijalističkoj iluziji iz koje se teško izlazi, jedno sredstvo – novac, mjerilo mjerila.
Ovo materijalističko društvo, uči me od malena kako treba živjeti, uči me što je dobro a što zlo. Pa šta oni misle tko su? Oni da me uče moralu? Oni da me uče religiji, u šta moram vjerovati? Tko su oni? Nitko. Ovo materijalističko društvo, podjelilo je cijeli svijet na crno i bijelo, na ljubav i zlo, na drbro i loše, na 1 ili 0. Ali ne računaju na jednu stvar, na nešto što srećom još uvijek nemogu kontrolirati, na moju VLASTITU svijest. Tko su oni? Njihova filozofija je tako jadna; Radi za novac, potroši cijeli svoj život radeči za novac, od kojeg dio ide meni (državi), a dio tebi, i sa njime možeš kupiti što god poželiš. – ali ne, samo jebenu materiju, jebenu iluziju, i proživi cijeli svoj život radeči za mene (moju iluziju) i za sebe (svoju jebenu iluziju). To je tvoja zadaća, ti si državljanin ove države i to je tvoj zadatak. Fuck You!. Da imam milijardu dolara, mogao bi si kupiti mnogo kuća, mnogo automobila, imao bi vlastitu jahtu, i sve to pozlačeno sa pravim zlatom, čak bi imamo i pozlačenu zahodsku školjku, kupio bi si sve i svašta, i onda bi se hvalio okolo šta ja imam. Šta bi ja imao? Ništa, samo komilu jebene materije, gomilu jebene "skupocijene" iluzije. Šta će mi ta materija? Šta će ljudima ta materija? Dali su oni sretni zbog toga? Dali su oni jebeno ponosni što imaju toliko materije koja je "njihovo vlasništvo"? Šta će im to sve? I onda mi stoji tu kao primjer, i onda mi govore; "vidiš moraš marljivo raditi i moći češ si priuštiti takve stvari." Kao da je to sveopći cilj života, kao da je to nešto bitno.
Hvala ali ne hvala, imam već sve što mi treba, imao sam već od početka svog života, i ono je oduvjek moje i uvijek će ostati moje, to je moja svijest, moje misli. Ne hvala, sve je to bezvrijedno,sve je to samo iluzija, samo materija, jedino što je stvarno već posjedujem, moje misli. Ja razmišljam, ja mislim, znači postojim. Sve što želim i očekujem od svoje date mi svijesti (iliti života) je njeno usavršavanje i proširivanje. Pošto živimo u materijalističkom svijetu, to je malo teže, a i moja slatka jebena državica se pobrinula da ću to malo teže izvesti, ZABRANIVŠI mi (zar ne zvuči to smiješno?) substance kao što je naša vutra, i ne pruživši mi potrebno znanje o istima, sve u svrhu kontrole, držanja na ovoj materijalističkoj razini, u svrhu iskorištavanja, glavno da ja radim i njima donosim prihod. Ali opet srećom u nesreči, sposoban sam da sam krenem u potragu za znanjem koje mi je potrebno.
Strah, najmočnije oružje a ipak štitu znanja nije ni blizu da ga probije. Koliko je snažan vaš štit? Vjerujte mi, ili još bolje, razmislite pa shvatite NEMATE SE ČEGA BOJATI. Vi ste bog, vi ste savršeni (i sada kada sam ovo rekao svi se zaprepaste iz usađenog strahopoštovanja prema religijskom «Bogu»), tj. vaša svijest je potencijalno savršena, samo je pitanje koliko ste straha tj. bolesti, iluzije, dopustili da uđe u vaš um. E onda SMO ovo što jesmo. Vjerujte mi, ili još bolje, razmislite pa shvatite, moral se ne uči, vi oduvijek znate što valja a što ne, oduvijek, vi točno znate što je istina a što laž, što prihvatiti i uzeti u obzir, a što odbiti, ali uvijek SVE ANALIZIRATI. Zakon svake države, onaj na papiru, već je vama u glavi, samo za razliku od onog na papiru, vaš u glavi je savršen. Ali opet, pitanje je koliko tog zakona u vašoj glavi možete razabrati prekrivenog strahom i usađenim predrasudama. Ljudi se boje razmišljati, ali mislim ono, istinski razmišljati, boje se da bi mogli poludijeti, da bi mogli dobiti slom živaca, a zapravo što više razmišljamo to više postojimo.
Zar samo zato jer nemožemo prvom pomisli shvatiti beskonačnost vremena, prostor i sl. moramo prihvačati tumačenja neke religije da smo slabi, da smo samo "mali" ljudi koji moraju živjeti po tom i tom pravilu da bi nas možda poslije smrti neki "bog" prigrlio u svoj "raj"? Zar nije to materijalizam a ne duhovnost? Zar nije to materijalistiki duhovnizam? Zar nije to zapravo komedija? Zar nije to bogohulje i NEPOŠTIVANJE OVOG DATOG NAM TRENUTKA? Ne postoji ni prošlost ni bodučnost, to je SAMO vrijeme, postoji jedino sada i ovdje, pa zašto ga onda ne iskoristiti u punom sjaju? ...a ne razmišljati na način; ah sutra ću razmišljati. Sjetite se, sutra ne postoji, postoji jedino danas.
Ali ipak, preduboko smo da nebi bili bar malo materijalisti, neki dokaz je i to što čitate ovaj tekst, znači trebali ste kupiti nešto (kupiti = materijalistički pojam) da biste si to omogučili. Predaleko smo otišli od prirode da bismo samo tako prestali biti materijalisti. Ali ništa nije nemoguće! NIŠTA! ...ili bolje rečeno sve je moguće. Ali mi želimo ovaj kompjutor, mi želimo svoj topli stan i želimo biti udobno smješteni u svom stolcu, želimo imati TV i želimo kupovati ukusnu hranu. Misim da to nisu loši zahtjevi, ali nikako da me prestane ljutiti ta ironija...
sretno u razvoju vaše svijesti
Pogledajte film: What the bleep do we know?
Last edited by Weedran; 02-14-2007 at 22:59.
|