Quote:
|
Originally Posted by Miss Betty Bowers
Ako misliš da ću se pretvoriti u jebenog spamera, kiber verzije Jehovinog svjedoka, varaš se.
|
Sljedećom izjavom idem svjesno u offtopic ali smatram da je ta praksa nužna i da opravdava moju namjeru. Također, naredne materijalizirane misli (tj. preciznije misaoni Protoci uronjeni u vlastitost) isključivo su osobne naravi i nenametljive forme. Drugim riječima, ništa od vaš ne tražim, a ponajmanje da činite što vam kažem, već isključivo iznosim svoje viđenje koje se bazira na rušenju stereotipizacije i pasivne obavještenosti (koja ne traži povratnu informaciju i samo-kritiku već sebe predstavlja jedinom, apsolutnom i isključivom). Također, ovaj ono što slijedi nije usmjereno isključivo za sestru Miss Betty Bowers, već jednostavno ponukano njezinim viđenjem, kojega, da se razumjemo, poštujem kao i svoje vlastito. Niti više, niti manje.
Jehovini svjedoci... Njihovo je ime već postalo sinonimom i stereotipom za osobe koje pokušavaju preobratit ljude na svoju propagandnu mašineriju pritom skrivajući se iza svojih, samo njima znanih, planova. No nameću se mnoga pitanja samim razmišljanjem na takav način: "Tko su zapravo oni?", "Čime se bave?", "Koja su njihova htjenja?", "Kakvi su njihovi programi?", "Kakvo je njihovo vjerovanje?" Ako ne znate odgovore na sljedeća pitanja nameće još još veće lavina i bujica nadolazećih pitanja koja nužno zahtjevaju njihovo odgovaranje: "Kojim pravom dajete mišljenje o nečemu što niste upoznali, s nečim čime niste upoznati i nešto u što niste kročili?", "Smatrate li da je mišljenje valjano ako nije dobilo popratnu informaciju i ako nije prošlo kroz gust i temeljit sud proispitivanja i skeptičnosti?", "Kojim pravom ikoga osuđujete, tj. o njemu sudite?"
Da se razumjemo: za mene ne znači tko je tko, već što je.. jer jedino je tijelo, tj. pruženi alat mogućnosti činjenja i djelovanja, tj. same fizičke materijalizacije Apstrakcije, različito jedno od drugoga. Naša Esencija, Duh, Duša, Bitak, Jestvo (ne odnosim se na Jastvo), nutrina ili kako god to željeli nazvati (nasmijao me sad ovaj dio "nazvati" pošto Apstrakcija nikada ne može biti spoznajno shvatljiva i proživljujuće sposobna materijom) je ono što nas povezuje, spaja, čini Jednim i Savršenim u našoj tjelesnoj i nužnoj ne-Savršenosti veličanstvene individualno-raritetno-subjektivne vlastitosti sebe. Pod ovim mišljenjem ili vjerovanjem, povezujem i priču o bilo kojemu čovjeku, bilo kojeg uvjerenja, djelovanja, nastojanja, mišljenja...pa tako i o Jehovinim svjedocima.
Također, kako mišljenje može biti valjano ako nije prošlo sud sebe? Ako nije proispitalo, tražilo odgovore, bilo u potrazi za Istinitošću? Ako nije odbacilo ponuđeno razmišljanje obavinuto velom pojmovne reprezentacije (dominantnog izvora moći naravno) i nametnuto-dane (ne pružene!) značenjske simbolike? Ako nije bilo skeptično i pohlepno u traženju i formiranju kritičkog vjerovanja koje nikada ne može biti fiksirano, već otvoreno za vječnost i bezgraničnost? Ako ovi koraci nisu poduzeti, mišljenje, tj, njegovo izražavanje (jer isključiva misao bi bila impresionističke naravi u ovom kontekstu) ne postiže ono što ju čini valjanom i što joj omogućava onaj sveti i povlašteni položaj među smrtnom običnošću: a to je kompetentnost. Do onda, mišljenje nema svoju veličinu jer praktički, odnos među-prožetosti i dualističke ispunjenosti nije ostvaren... Nema tog mosta kojim bi mogli prijeći preko uzdignute oluje morskog strujanja i stići u mirne luke veličanstvene Harmonije Komplementarnosti.
Ja sam osobno upoznat u kulturu Jehovinih svjedoka, tim više što mi je baka osobno njihovim članom već nekih 40tak-50tak godina, a i osobnim zanimanjem i željom za učenjem o nečemu što ne znam. To bih također i toplo preporučio svima: da budete u potrazi za znanjem. Netko će sada pomislit da imam uzdignuto (bio namjerno bilo podsvijesno) i subjektivno mišljenje o samoj "organizaciji", tj. istomišljeničkom udruženju. No, samo protivljenje te odbijanje mojih roditelja (oboje se prozivaju ateistima iako su zapravo agnostičkog uvjerenja), kao i ravnodušnost moga dede, koji su me uvijek zapravo nastojali pridobiti na njihovu stranu (dobronamjerno no ipak pogrešno...jer nisu omogućili Slobodu "neutralnosti") bi u praksi zapravo moglo pokazati drugačije. No ipak, danas, utjecaja nema niti jedna niti druga strana (jer svaka "tupi" svoje) već svoje vjerovanje tražim u obostranosti. To je jedini način za postizanjem kompetentnosti neokaljane jednolinearnošću.
Osobno, smatram kako se Biće ne može podvrgnuti jednoj definiciji i jednom uvjerenju. Samim time on sebe osuđuje na kanalizaciju i uvjetovanje svoga misaonog protoka (tj. njegova izričaja) pogledom omeđenim granicama "jedne Istine". Osim toga, takvim činom, on sebe osuđuje i na materijalizaciju svoga Duha, čime si direktno "reže" svoja anđeoska krila i sputava svoj Spoznajni Život nebeskog Potencijala Beskonačnosti na zemaljske okove ne-pružene Datosti. Tako da, nemam želju a kamoli namjeru pripadati jednome (jer mi možemo ostvariti sebe i svoju veličinu jedino u pluralizmu)...a pod to i spadaju Jehovini svjedoci. Moje Postojanje i Esencija ne mogu biti obezvrijeđeni tako nečim niskim kao što je riječ. Ja ne mogu sam sebe materijalno prozvati, nazvati, označiti, o-imenovati. Samim time osudio bih se na apsoultizam, ne-Evoluciju, opredmetljenje...a samim time i na smrt. No to me ne sprječava da o njima učim, da se o njima informiram i da tražim povratne informacije kako bih formirao vlastita vjerovanja.
Jehovini se svjedoci protive crkvi za koju vjeruju da iskorištava ljude okrećući ih u samo-svrhovitu spletku iluzione težnje za profitom koju provode svećenici. To naravno proizlazi iz vjerovanja da su Isusa Krista ubili farizeji i da ti isti danas vode svoje profiterske zamisli u svrhu svoga bogaćenja. Ne vjeruju u simbol križa, već su uvjerenja kako je Isus razapet na stablu... u ovo se možete osvjedočiti tako da vidite pogreb "J. svjedoka" koji na svom grobu nemaju križ, kao ni većinom poruke (vjeruju u jednostavnost). Također, nemaju i ne slave praznike, osim jednog koji predstavlja jedini dan veličanja imena božjeg u godini. U crkvene praznike, kao i npr. rođendane i sl. ne vjeruju i smatraju kako se valja slaviti jedino bog, a ne ono za šta smo mi sami stvorili značenje tzv. slavlja i svetosti. Nadalje, ne konzumiraju droge (alkohol, nikotin itd...), vjeruju u davanje i pružanje, zabranjeno im je lagati, krasti i ostale božje zapovijedi. Imaju nešto sitno izmjenjenu bibliju, vjeruju u Apokalipsu i podučavaju se o grješnosti ljudskog materijalizma i Ljepoti "naknadnog" Življenja u božjem kraljevstvu. Nisu ni približno neobrazovani već imaju složeno organiziran sustav obavještavanja: časopisi, knjige, predavanja, konferencije, kongresi, skupovi u zemljama širom Majke Zemlje (eto, jednu knjigu od njih sad upravo držim u svojim rukama) u kojima se dotiču političkih, socijalnih, religijskih i ostalih pitanja svakodnevice. Uglavnom, protive se najviše materijalizmu, za koji smatraju da je uzročnik svih problema. Što se tiče ostaloga, bave se odnosom među mladima, vlastitošću (njenim poboljšanjem), školovanjem, anti-drogom (užasno su rigorozni što se toga tiče), kao i npr. što se protive masturbaciji i sexu prije braka (no nemojte to na njih isključivo povezivati jer npr. sam Kant, među većim filozofima, preciznije deontolog, tj. konsekvencijalist, se je također protivio između ostalog masurbaciji, govoreći kako njome sami sebe svađamo na sredstvo).
E sad... po meni osobno u nekim drastičnim stvarima griješe. Kao prvo, Biću ništa ne smije biti zabranjemo (religija se "pravda" da su te zabrane božje a ne ljudske što ne mijenja baš ništa po meni) jer time dolazimo u direktno kršenje njegove Slobode. Drugim riječima, mi imamo Slobodu i da griješimo i da činimo dobro, ali nemamo pravo da činimo drugome što ne želimo da se čini nama ili još preciznije što ne želimo proživjeti našim Duhom (a to je univerzalno patnja, tj. ne-Sreća). Dakle, ne postoji Sloboda bez odgovornosti i bez valorizacije drugoga kao sebe sama (čime dolazi do nestajanja tzv. različitosti) a njezini se putevi postižu Dijalognim Konsenzusom, no također, ponavljam zakon kao raspon dopuštanja i zabranjivanja ne može postojati jer dovodi do autodestrukcije i ugnjetavanja Apstrakcije Bića. Također, značenje Istinskog Boga su sveli na pojam, uzdizujući ga kao vrhovno apsolutno Postojanje, iako apsolutizam nikada ne može postojati jer bi samim time uništio samog sebe i doveo do vlastita nePostojanja ukidanjem uzročno-posljedičnog reciprociteta, Mreže Života i same Evolucije bezvremenske i bezgranične Vječnosti Postojanja. Mi jesmo Bog. Kolektivne individue u individualnoj kolektivnosti, kap mora u moru kapi, sve u ništavilu sebe, Trenutak a Beskonačnost. Naša nas individualna a opet veličanstveno-predivna raditetnost i unikatnost čini jedinstveno-neponovljivima, jedinima, svojima i podaruje nam najveći dar tijelu: Život i subjektivnost uronjenu u vlastitost.. Samim time, mi imamo dar doprinosa i dolazimo u stanje Putovanja na kojemu Spoznajnom percepcijom svoje darove možemo (i moramo) pružati i oplemenjivati...te naposlijetku biti oplemenjeni. Tada naša individualna ne-Savršenost postaje kolektivnom Savršenošću i spoznajemo svu veličinu naših dosega i uviđamo pruženu nam ruku same Ljubavi Univerzuma.
Naposlijetku, velika pogreška Jehovinih svjedoka također leži u njihovoj nemogućnosti da svladaju svoju želju za spasenjem čovjeka (što nam leži u Prirodi ali moramo razlučit što možemo a što ne...zbog načela Istinskosti) čime govore da ako želimo "spas" moramo prihvatiti volju božju a samim time i pravila koja stoje iza, što nemaju pravo, jer spoznaju možemo samo pružati ali ne i zahtijevati da se uzvrati jer time negiramo Izabranost Istine, Istinsku prepoznatljivost te samo načelo prožimljanja sebe u sebe nakon prethodnog koraka prvobitne spoznaje (ili ukazanja nečijeg) i realnog shvaćanja. Na taj način postupa i Život: on nam svoju ruku neprestano pruža, no nikad ju ne nameće a želja za prihvaćanjem ovisi isključivo o našoj želji. Zato sam se u uvodnom obraćanju i pozvao na činjenicu da od vas ništa ne tražim, a ponajmanje da činite što govorim (jer uostalom moja namjera nije da me netko slijedi već da slijedi samoga sebe) jer to ovisi isključivo o vama. Na meni je samo da govorim i da pružam svoju ruku koja je i meni pružena.
Da završim... Moje misli nisu bile okrenute protiv ikoga ili u svrhu nečijeg veličanja. Moja je namjera bila okrenuti vaše misaone protoke vama, napomenuti vam kako stvaranje mišljenja o nečemu što prethodno iza sebe nema duboku analizu nije dovedeno u stanje kompetentnosti a time i pravovaljanosti, već je običnim produktom značenjske invencije, bezvrijedno jer nije među-kreirano i među-ostvareno (između same materije i Apstrakcije koje u dualističkoj Komplementarnosti ne postoje kao zasebne različitosti već kao samo-nadopunjujuća jednina). Morate biti kritični (a posebice samo-kritični), morate tražiti svoje mjesto i težiti ostvarivanju svoga Potencijala...ali sve to morate postizati skeptičnim sudovima kojima značenje nikada ne može biti fixirano već otvoreno za vjeke vjekova (uostalom i vi nastavljate pitanja koja je netko započeo) i valjanom argumentacijom.
Također, za kraj, ostavit ću vam jednu misao o Jehovinim svjedocima koja između svega navedenog o njima, mene najviše stavlja u poziciju divljenja prema njima (kao osobama ne kao organizaciji): ja ne kažem da su svi Istinski sljedbenici svoga vjerovanja (jer ima onih koji bi vas i pokrali, koji bi se okoristili ili koji bi vas naveli radi koristoljublja. Uvijek će biti u žitu kukulja. Uvijek. No to ne znači da možemo generalizirat zato jer smo imali individualno iskustvo lošeg ili dobrog) i ne kažem da je njihovo vjerovanje dobro ili loše (jer tko sam ja da odgovorim na pitanje Morala iz perspektive drugoga i njegove percepcije...to mogu samo za sebe) ali zapitajte se kolika mora biti snaga čovjeka da ono u šta vjeruje (a opet napominjem, to ne mora biti isključivo dobro ili loše: načelo univerzalne relativnosti) da to ide pružati radi drugoga (ili kao što bi neki budisti rekli: morali smo sami sebi oduzeti stanje Nirvane da bi mogli djelovati na zemlji, među tijelima) zato jer u to vjeruje? Pa to nastojimo i mi na ovome Forumu postići: da dođemo u poziciju da damo svoj glas (bio on ispravan ili ne) zato jer u njega vjerujemo i da, između ostaloga, izađemo na ulice, u tu frontu demoniziranja i profiteskih iluzija usađivanja izopačenoga. Mnogi će reći da se borimo za narkomaniju i samo zamislite kolko naša volja mora biti jaka da izađemo nasred trga i usred ispranih masa i trpimo osude zato jer iznosimo ono u šta vjerujemo. To mogu samo veliki ljudi, da usprkost obezvrijeđivanju i ponižavanju drugih, ostanu dosljedni sebi i svojim idealima.
"I tebi baš što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati!"
Silvije Strahimir Kranjčević, Mojsije
Srdačan pozdrav
Aleksandar