Morning Glory / Vrtni Slak

[Weedeemer]

Originally Posted by ROX

u krajnjem pesimizmu i samoprijeziru...

to je ono ceg se ja bojim...

[Ramona_Red]

E i ja kontam tako, 5, mljevenih .. jippiii
u čem ti je bilo najgore, Rox?

[aryah]

Originally Posted by Ramona_Red

Ne kužim ovo što je - ko ono - ne da mi se tražit - neko napisa - da ok samljeti al da je u korici od sjemenja ono od čeg ti se riga - pa želudac ionako provari sve to - znači svejedno ti je mljeo nemljeo ...?

pa govorim u kontekstu vodene ekstrakcije. Kod nje profiltriras prije nego sto popijes, tako nikad ne dospije u zeludac.

Originally Posted by Redeemer

to je ono ceg se ja bojim...

zasto; bed trip je nevjerojatno poucno iskustvo. McKenna smatra - i vise good trip...

[EXARP]

zasto; bed trip je nevjerojatno poucno iskustvo. McKenna smatra - i vise good trip...

Moji najbolji "tripovi", iz kojih sam izvuka najbolje i najvrjednije "poduke", bili su "bad trips". Tek tu se STVARNO otvore doors to the another world. ;)

[Ramona_Red]

tsjao niš od putovanja danas, nemam šanse doć do mlinca, a i ružno vrime vani ... šmrc ...

[ROX]

Originally Posted by Ramona_Red

u čem ti je bilo najgore, Rox?

Za razliku od prva dva tripa koji su bili cista euforija, ovaj je bio negdje na sredini...malo euforican ali uglavnom samo ozbiljan, sto je bilo ok sve dok se nisam skoro onesvijestio u tramvaju. Mda, zelja da ne "potrošim" trip u sobi nego da odem u prirodu, umjesto da budem zadovoljan unutarnjim krajolicima, isao sam trazit vanjske. Sto je trebalo biti kratak posjet jarunu se otegnulo na 3 sata putovanja po cijelom zagrebu, po hladnoci koju nisam osjetio, samo sam osjetio kako mi je tijelo utrnulo, ali ne i da mi je hladno. Bio sam po tramvajima, izgubljen medju zgradama sa samo osnovnim znanjem o smijeru u kojem trebam ici, oko jaruna i cak i u mcdonaldsu u importaneu. Gledao zalazak sunca na jarunu pola sata, a zatim i 3 drveta osvijetljena ukrasnom rasvjetom koja mijenja boju jos duze(bilo je predivno). Prestrasio se niskog krova od kuce. Skuzio da nakon nekog vremena stajanja u tramvaju pod utjecajem mi pocinje bit slabo, ali bi uvijek onda izasao. Takodjer nebi znao kuda idem tramvajem, nego bi morao razmisljat da se sjetim, a nije se najlakse skoncentrirat na jednu stvar kad mislis u 100 razlicitih smjerova odjednom.

No i ta avantura po gradu je bila ok, ne presretna, ne ni pesimisticna...a ne ni prepametna. Jednostavno zbunjenost i propitivanje u vezi svega. A onda kad sam se vracao do studentskog doma u krcatom zagusljivom tramvaju, poceo sam osjecat istu slabost kao i prije, koja je kasnije eskalirala u stanje gotovo identicno onome kada padas u šok. Tijelo mi je reagiralo. Tram ceka na semaforu zauvijek a ja si mislim kako cu umrijet ako se ne sjednem usred krcatog tramvaja na pod ili se onesvijesti ko zadnji narks. Onda mi sinulo i pitam neku curu da mi ustupi mjesto jer mi je slabo. Ne, uopce mi nije skuzila ponasanje i zjenice vece od glave. Kad sam sjeo na kratko sam osjecao jos gore stanje od šoka, stvarno neznam kako da opisem tu neugodu, al onda se poboljsalo. Kad je tram stao izletio sam van kroz rulju ko da cu umrijet ako ostanem unutra. Doteturao do prve stvari di mogu sjest, tegle za cvijece, sjeo i cekao da me hladnoca dobije. Nakon 20-tak sekundi mogao hodat i dosao u sobu.

Ovaj "napadaj" mi je zadnja 3 sata ucinio cistim paklom. Ja sam jos mislio da cu ucit navecer, no ispalo je da me spica manje vise drzi od cetvrtog do desetog sata od gutanja, do 12, kad sam i zaspao. Prije spavanja sam imao blage open eye visuale, zidovi su bili grbavi i tamniji negdje nego drugdje. CEV-ovi su bili poprilicni, kaleidoskopski, ali ne nasumce, nego se tocno mogao vidjet nekakav dizajn koji je pratio sve sto sam vidio. Misli su mi tih zadnjih 3 sata u sobi bile crne da crnije ne mogu bit. Uglavnom orjentirano na neuspjehe na faksu i o zivotu opcenito. Propitivao sam se jeli psihodelicno iskustvo samo laz, sala ili izlika ljudima koji ne uspiju u "drustvu". Jeli drustvo ipak "prava stvar", a psihodelici samo iluzija. Uglavnom, vjerovanja su mi se potpuno izokrenula. A sam sam sebi bio jadan jer sam u knapu s vremenom, a cijeli slobodni dan sam imao vremena ucit, a proveo ga pod utjecajem.

A sva ova gore razmisljanja bila su direktno povezana sa najvecim prosvjetljenjem ovog tripa, i osobno najvecim psihodelicnim prosvjetljenjem uopce, koje se dogodilo jos mnogo prije nego sto mi se trip izokrenuo zbog incidenta u tramvaju, sto sam ostavio za kraj.
Rijec je o onome sto je netko vec rekao negdje na ovom forumu - otkrijes samoga sebe, i ponekad ne volis sto vidis.

Naime, ja sam gljive prije 6 mjeseci uzeo dok jos nisam znao bit psihodelicnog iskustva. Znao sam da nisu stetne, i znao sam za set i setting, ali ne i za prosvjetljenje. Mala doza koju sam uzeo (reko mi tip 2 grama, al pitaj boga sad, ja nisam mjerio) mi je osim par manjih neugodnosti pruzila puno smijanja, ....otvorenosti i "veze" sa svime, "feel", vizualne distorzije ali ne i neko preveliko prosvjetljenje. Vise samo zabava. Onda sam poceo bas citati o psihodelicnom prosvjetljenju, kretat se u tim krugovima po forumima, citao shroomery o uzgoju, trip reportove, kasnije i o povijesti, 60-ima, mckenna, leary, kesey, huxley, šamanizam, you name it....
Nakon nekog vremena sam HTIO prosvjetljenje. Trazio sam ga, stavljao ga prije svega, smatrao ga jedinim that matters. Gljive nisam vise mogo nabavit. Umjesto da ucim za fax ja sam citao clanke na internetu, forume i sajtove, informacije. Potrosio sam hrpu love na slak, mlinac za kavu, alkohol i benzin. Recimo da sam postao opsjenut sa onime sto sam htio dozivit. Imao sam, i jos uvijek imam osjecaj da mi pshodelicni enteogeni imaju, ZELE nesto reci, i da mi to mora biti apsulutno najveci prioritet, a sve drugo poslije toga.

I onda ja sjedim na klupi na jarunu, zalazak sunca, refleksija rasvjete u vodi, a misli ko propuh idu kroz glavu, i jedna misao medju gomilom ko da svijetli nekom drugom bojom. Posebna je. Prodje i ona, osvrnem se, "ceeeekaj malo", "vratim" tu misao natrag...........to. To je to. To sam trazio, jednostavno osjecas da je to odgovor, kao da mi je biljka doslovno sapnula na uho ono sto sam trazio, ali ne ono sto sam htio. Misao je bila "Droge nisu najvaznije". Ostao sam paf. Kad sam skontao sto sam upravo shvatio osjecao sam se ko najveca budala. Jer sam se i onda sjetio sto sam sam sebi rekao davno prije, da je sve to ok dok ne steti, ne stvara ovisnost, i ne nadvladava ostale aspekte zivota. Iz toga je polazilo svo ono uzasno raspolozenje kasnije. Tramvaj je samo bio ono sto ga je aktiviralo. I neizmjerno mi je drago zbog toga. Jer ipak nije stvar u samom iskustvu, vec u onom to naucis iz njega i primjenis u zivotu.

[aryah]

fuck, pretrazivao sam konzume i dr po zadru, bez uspjeha, di su prosle godine imali plavi slak sad je samo ono raznobojno sranje.......

[ROX]

moraju drzat ak drze i u zg, samo navrati svaki dan i dobit ce ak nemaju

[aryah]

Zvuci kao vrijedno iskustvo!

Originally Posted by ROX

Kad je tram stao izletio sam van kroz rulju ko da cu umrijet ako ostanem unutra. Doteturao do prve stvari di mogu sjest, tegle za cvijece, sjeo i cekao da me hladnoca dobije. Nakon 20-tak sekundi mogao hodat i dosao u sobu.

kontakti sa 'society at large' under influence mogu biti vrlo teski za probaviti. Ne bih imao hrabrosti setati se po gradu bez eskorta, frendova i sl na tripu..

Uglavnom orjentirano na neuspjehe na faksu i o zivotu opcenito. Propitivao sam se jeli psihodelicno iskustvo samo laz, sala ili izlika ljudima koji ne uspiju u "drustvu". Jeli drustvo ipak "prava stvar", a psihodelici samo iluzija. Uglavnom, vjerovanja su mi se potpuno izokrenula. A sam sam sebi bio jadan jer sam u knapu s vremenom, a cijeli slobodni dan sam imao vremena ucit, a proveo ga pod utjecajem

A sva ova gore razmisljanja bila su direktno povezana sa najvecim prosvjetljenjem ovog tripa, i osobno najvecim psihodelicnim prosvjetljenjem uopce, koje se dogodilo jos mnogo prije nego sto mi se trip izokrenuo zbog incidenta u tramvaju, sto sam ostavio za kraj.
Rijec je o onome sto je netko vec rekao negdje na ovom forumu - otkrijes samoga sebe, i ponekad ne volis sto vidis.

da, apsolutno. Vrlo je bitno prvo promisliti i pomiriti se sa onim negativnim u zivotu kojeg si svjestan i prije tripa. Ono sto McKenna savjetuje kao visesatno propitivanje kakav si budala i kreten prema svima i sebi prije samog tripa da to izbacis iz sustava :) I izbjeci ako je ikako moguce vremenski pritisak i immediate pritisak drugih obaveza u samom iskustvu. Usred vrlo profound iskustva s gljivom, zazvonio mi je mob, mama. Sama ta cinjenica mi je uvelike sjebala raspolozenje u ostatku :) A jos vise, i mozda najvaznije, prosto moci prihvatiti sranje kako se otkriva, u pomalo Nietzscheanskom bezuvjetnom 'Da' postojanju kakvo jest.

Druga zanimljiva stvar koju dotices je nesto sto sam nazivao 'stigmom narkomanije' koja je u nekoj razini ipak internalizirana.

Nakon nekog vremena sam HTIO prosvjetljenje. Trazio sam ga, stavljao ga prije svega, smatrao ga jedinim that matters. Gljive nisam vise mogo nabavit. Umjesto da ucim za fax ja sam citao clanke na internetu, forume i sajtove, informacije. Potrosio sam hrpu love na slak, mlinac za kavu, alkohol i benzin. Recimo da sam postao opsjenut sa onime sto sam htio dozivit. Imao sam, i jos uvijek imam osjecaj da mi pshodelicni enteogeni imaju, ZELE nesto reci, i da mi to mora biti apsulutno najveci prioritet, a sve drugo poslije toga.

I onda ja sjedim na klupi na jarunu, zalazak sunca, refleksija rasvjete u vodi, a misli ko propuh idu kroz glavu, i jedna misao medju gomilom ko da svijetli nekom drugom bojom. Posebna je. Prodje i ona, osvrnem se, "ceeeekaj malo", "vratim" tu misao natrag...........to. To je to. To sam trazio, jednostavno osjecas da je to odgovor, kao da mi je biljka doslovno sapnula na uho ono sto sam trazio, ali ne ono sto sam htio. Misao je bila "Droge nisu najvaznije". Ostao sam paf. Kad sam skontao sto sam upravo shvatio osjecao sam se ko najveca budala. Jer sam se i onda sjetio sto sam sam sebi rekao davno prije, da je sve to ok dok ne steti, ne stvara ovisnost, i ne nadvladava ostale aspekte zivota.

Kako bih rekao, kad god ljudi pokusaju konpenzirati za nesto, redovito pokusaju kompenzirati u suprotnom ekstremu.
Iako i s druge strane, ako zaronis u iskustvo samokriticki raspolozen, izronit ce sve moguce kritike, ne nuzno ni u perspektivi posve opravdane. Poanta je i dijelom prosto da ti nabije sva govna u facu, jer je u njihovoj filtraciji strukturiran nas ego. Prosto pokazujuci kako priglupog majmuna koji si uzimas daleko preozbiljno :) I kako uglavnom jesi blesav, ko i svi ostali..

Jedini savjet koji mogu dat jest toughen up, i prihvati cak i tada prikazanu sliku sebe emfaticnim 'DA'! Transcedencija je taj infinitezimalni korak od svakodnevice :)

[Ramona_Red]

Aryah hehehe a kakosh nać slak u Zadru kad sam ja sve pokupovala ... u onaj kod male pošte ne moraš ni gledat, njeg sam opelješila - no možda ima drugih dućana i 'vrtnih centara' (Pevec možda??), ne mora bit Konzum ...

ROX - PREDIVNO PIŠEŠ! Jako si pametan dečko, i ne brini zbog misli. Nisu droge najvažije ali ... ovo potpisujem -

Imao sam, i jos uvijek imam osjecaj da mi pshodelicni enteogeni imaju, ZELE nesto reci, i da mi to mora biti apsulutno najveci prioritet, a sve drugo poslije toga.

Eto, i ja tako razmišljam, i ponekad se i ja pitam jesam li ja jedina ovako glupa, već 'žena u godinama' (32), a samo o tom razmišljam ... svaki misec u prosjeku bar jednom sanjam da jedem gljive, toliko mi je to u podsvijesti.

I onda ja sjedim na klupi na jarunu, zalazak sunca, refleksija rasvjete u vodi, a misli ko propuh idu kroz glavu, i jedna misao medju gomilom ko da svijetli nekom drugom bojom. Posebna je. Prodje i ona, osvrnem se, "ceeeekaj malo", "vratim" tu misao natrag...........to. To je to. To sam trazio, jednostavno osjecas da je to odgovor, kao da mi je biljka doslovno sapnula na uho ono sto sam trazio, ali ne ono sto sam htio. Misao je bila "Droge nisu najvaznije". Ostao sam paf.

E e - to sam i ja rekla za slak- ko da vjetar puše kroz tebe - a to da jedna misao kao da svijetli drugom bojom, za tu sintagmu svaka ti čast - joj kako si to predivno opisao/objasnio ... i droge NISU najvažnije, naravno ... meni je ketamin rekao - dok sam lebdjela među krilima lepeze desetaka različitih, a simultanih, stvarnosti - pa sam to i naglas izgovorila (tsjoj koliko sam toga zaključila, i bila sretna da sam toliko svjesna da mogu to čak lijepo i uobličiti u riječi - a onaj moj lapan nije bio u stanju nit uključit neko snimalo, nit zapisat, nit zapamtit išta od toga - a rijetkost je - znaš i sam - da uspiješ uobličit u koherentnu, smislenu rečenicu, nešto što si doživio u transu - no ketamin je, izgleda, takav da možeš) - i to je jedino što sam od ketamina zapamtila, osim mirisa kože i klubova iz moje budućnosti ... dakle 'Nije važno ono što napraviš u OVOJ stvarnosti, nego je važno ono što napraviš u vječnosti i to iz NJE doneseš u ovu stvarnost' ... Teško je reći kako znati gdje sad upravo, recimo, radiš to nešto - u vječnosti ili u ovoj našoj običnoj stvarnosti - no sigurno je (sigurnA SAM) da se one povremeno - ili poMJESNO (ne znam kako bih drukčije rekla, no referiram na vrijeme Vs. prostor) - preklapaju - i to su oni ključni trenuci u životu - oni putokazi u životu - kroz koje MORAMO proći - koliko god cik-cakali i vrludali tamo-amo - kroz neke točke koje su nam sudbinske (e da, vidiš, 'sudbinske točke') moramo proći - jer nam je njih Manitu (da odaberem baš indijansko, od bezbroj imena koja se odnose na isto(g) odredio, trenutkom i prostorom rođenja ...
Evo, Rox, ovo je bilo za tebe i zauzvrat, jer si me obodrio, točno te kužim kako ti je bilo na slaku, i utješio si me - kužim kakav te bed može opalit - pa sam sad ok - nema frke - ako su misli puhale kroz tebe i svijetlile u zalasku sunca - veselim se putovanju!

Hassan, poseban pozzzzzz!

[aryah]

Originally Posted by Ramona_Red

Aryah hehehe a kakosh nać slak u Zadru kad sam ja sve pokupovala ... u onaj kod male pošte ne moraš ni gledat, njeg sam opelješila..

o NEee

[EXARP]

Originally Posted by aryah

o NEee

Aj pogledaću ovde u Konzuma, pa van javin ima li ih još.

[Yami_Raziel]

majku vam...sve ste pokupovali iz konzuma u importaneu...sad trebam cekat...^^
nego...reko mi je prodavac:
"e pa sta je takva potraznja za tim...uskoro ce cijeli grad biti prekriven tom biljkom!"
kad sam ga pitao dal ima^^

[Ramona_Red]

Aahahah .... triba si mu reć: 'E, DABOGDA!!!'

[doors_of_perception]

Jedna od stvari ka prosvjetljenju jest i oslobađanje od okova želje...

Drugim riječima, mora se i prestat željet prosvjetljenje i postić apsolutno ravnodušno neuvjetovana spontanost...

Hvalevrijedno iskustvo, velikog saznanja... Još jedan atribut činjenici kako spoznajni podarivaoci nikad ne smiju postat svrhom, već učiteljem... Oni su tu kako bi nam pokazali prisutvo i postojanje puta...no koračanje njime ostaje naša dužnost kao bića.

[Ramona_Red]

Ma gle'te vi ovo - ja mislim da ovo nije moguće - tip je u q:
http://www.erowid.org/experiences/exp.php?ID=13239
Idem proguglat negdi da vidim što kažu ljudi, jel itko pušio MG prah ... ma čisto ne virujem ... a i da di piše, pisalo bi na erowidu

[aryah]

Originally Posted by Ramona_Red

Ma gle'te vi ovo - ja mislim da ovo nije moguće - tip je u q:
http://www.erowid.org/experiences/exp.php?ID=13239
Idem proguglat negdi da vidim što kažu ljudi, jel itko pušio MG prah ... ma čisto ne virujem ... a i da di piše, pisalo bi na erowidu

ma mos mislis puseni lizergidi, i to jedna sjemenka? jak je nema sto... i kako su taj BS objavili???

[EXARP]

Originally Posted by Ramona_Red

Ma gle'te vi ovo - ja mislim da ovo nije moguće - tip je u q:
http://www.erowid.org/experiences/exp.php?ID=13239
Idem proguglat negdi da vidim što kažu ljudi, jel itko pušio MG prah ... ma čisto ne virujem ... a i da di piše, pisalo bi na erowidu

Lizergidi se raspadaju na malko večoj temperaturi. Ni alkohol se nebi smija isparavat iz extrakta pomoću zagrijavanja, a kamoli temperatura žara ako bi ga iša pušit.
Teoretski bi bilo moguće, ali koliko bi onda trebalo popušit? ;)

[EXARP]

Evo zaboravija napomenit:

ako ima problema sa klijanjen MG, bilo bi dobro stavit sjeme u čašu vode (može mlake, ali nije uvjet) preko noći. Već sutradan bi sjeme trebale nabubrit i narast bar duplo. Kad nabubre, počne im se kroz ovojnicu vidit bijela srž. E onda je spremna za sjetvu.

Meni bi ovako nikle u roku 48-72 sata. MG ima izuzetno tvrdu ovojnicu i dugo joj treba da se "natopi".

Sretna sjetva!!!

[EXARP]

Originally Posted by doors_of_perception

Jedna od stvari ka prosvjetljenju jest i oslobađanje od okova želje...

Drugim riječima, mora se i prestat željet prosvjetljenje i postić apsolutno ravnodušno neuvjetovana spontanost...

Hvalevrijedno iskustvo, velikog saznanja... Još jedan atribut činjenici kako spoznajni podarivaoci nikad ne smiju postat svrhom, već učiteljem... Oni su tu kako bi nam pokazali prisutvo i postojanje puta...no koračanje njime ostaje naša dužnost kao bića.

Briješ na budizam? Slažem se s tobom, ali smatram da je takav stav koristan kad se već duboko zagazi na "put". Ali prvo treba željeti postignuće, zar ne.

Ako "spoznajni podarivaoci " postanu svrhom, a ane učiteljem...onda se radi o najobičnijem DROGIRANJU u svom klasičnom smislu riječi.