Quote:
Originally Posted by ROX
Meni je pak bilo ovako:
Zamisli da si u balonu, u središtu. Taj balon je tvoja stvarnost. E sad, na najjacem salvija iskustvu sam bio gurnut na
rub tog balona, i kao da je polovica mene prešla na drugu stranu, izvan balona, a druga polovica ostala unutra. Mislim
da, kad bi cijeli izasao iz balona, to bi bio salvia breakthrough.
|
e ja sam isto ovo zabrijo na salviji
hahhaah ne mogu vjerovat...
još dok sam bio malo pod njezinim utjecajem
sam crtao neke skupove
naša realnost je jedan sustav
a salvija ti omogućuje da percipiraš izvan tog istog sustava
odnosno ona je drugi a njezinom konzumacijom se pomičeš u taj
problem je što nemožeš iz jednog sustava informacije prenjet u drugi
jedino čega se možeš sjetiti je unija salvije i ove realnosti
zato je čak i kad se još sjećaš(jer te još drži salvia ali možeš donekle normalno funkcionirat)
nemoguće nać riječi koje će zadovoljavajuće opisat događaj...
ali nisam bio zadovoljan ovom idejom...ono sa skupovima je bilo
dobro ali ovo s unijom je vjerojatno krivo
sljedeći put ću uzet bojice i mapu pa probat crtat...
sjetio sam se dosta tog od prošlog tripa i još naknadno
odkako sam počeo voditi dnevnik sanjanja(sad se sjećam po 6snova...iako ponekad ne mogu ni jednog)
(hm malo predugo :D)
počinje tako što imam osjećaj kao da sam na kolodvoru
sjećam se sebe kako sam zabrijo da sam brod ili bus
koji ide pokretnom vrpcom na odmor...
konstantno sebi ponavljam
ajme kakav je ovo odmor...neznam ni kud idem
kakav je ovo odmor ovo nije odmor
(al interesantno je što u tripu doslovce mislim na odmor
kao ljetovanje ili nešto tome slično)
onda dolazim do nekog crvenog štapićastog bića mislim da ih ima više ali ja se
samo sjećam tog crvenog koji kao da na vrhu sebe ima koncentrirano lice
to moram nacrtat sljedeći put...jer me on uvodu u iduću fazu
onda potpuno izgubim pojam o sebi
počen se sjedinjavati s tim bićem..čak imam osjećaj da me ono otima
kad se u potpunoti sjedinim s njim
cijelo moje biće promijeni oblik
(zapravo se zamijenim s bićem otud osjećaj otimanja)
više neznam tko sam
osjećam se kao izolirani dio
neke veće cijeline i nikako se ne mogu sjedinit s tim nečim,
to u meni uzrokuje strašnu nelagodu koja je bliža
agoniji nego nelagodi jer strahujem da ću je vječno osjećati.
e onda dolazi dio koji sam samo jednom do sad iskusio
a to je bio da se nalazim u nečemu što mi podsjeća na grad
jer je jako užurbanio i puno nekakvih bića
tamo se nalazi prostor sa nekakvim zidom sastavljenim od
dijelova jednog specifičnog oblika
kao malo zakrivljeni i naopako okrenut plamen svijeće zapravo kao pojednostavljeni dupin bez peraja...
svi su se nalazili na nekom mjestu uglavljeni ili su užurbano išli nekud
a ja sam jedini stajao i nisam znao kud trebam otić da se napokon kao i oni
postanem cjelovit...pokraj mene cijelo vrijeme stoji salvia barem misli da je to ona
ona mi je kao neki stari prijatelj iako je malo distancirana,
dobronamjerno se smije mojoj patetici
jedino čega se konkretno sjećam u tripu je da sam je pogledao u oči
tj samo jedno veliko oko(da sam barem imao papir neki onda jer bi je uspio nacrtat)
i kad sam je pogledao kao da sam vidio
sebe kroz njeno oko a to je bio toliko komičan prizor
da se nisam mogao prestati smijati svojoj patetici..
nisam ni na trenutak u tripu pomislio da je to
salvia već je to bio stari prijatelj koji mi pravi društvo.
onda me polako prolazi trip i kao da sam prošao kroz neka vrata nazad u sebe.
još uvijek brijem kako želim postat cijelovit i kako sam na livadi pokušavam
zagrlit zemlju što izgleda nevjerojatno komično
jer izgledam ko da se ukopavam u zemlju
a moj prijatelj koji je pazio na mene je dobio upalu mišića na trbuhu od smijeha :D
svaki trip mi je zapravo isti samo svaki put se sjećam dijela više
ovo je posljedni update
iako sam ih imao full malo do sad...negdje 6(ne brojim)
jer je loše vrijeme a ne želim uzimat u kući
možda se iz ovog čini da se dosta toga sjećam ali prob je što je ovo ništa
jer sve su to zapravo neke nekonkretne usporedbe koje me ne zadovoljavaju