Razlog zbog kog Bob Marly reggae muzika nisu nikada stekli tako široku popularnost nalazimo u činjenici da reggae, kao specifičan muzički oblik, nije nikada odustao od svoje duhovne pokretačke snage, lokalne rastafarijanske vere. I reggae i rastafarijanizam su nastali na Jamajci, tom malom ostrvu koje, kako je negde primećeno, objedinjuje prirodni raj i društveno-ekonomski pakao.
Nema sumnje da bi Jamaka postala raj na ovoj zemlji da se istorija nije sa njom okrutno poigrala. Jamajku je otkrio Kolumbo 3. maja 1494, Španci su, ubrzo po dolasku na ostrvo, desetkovali domorodačko stanovništvo, Indijance plemena Aravak, te sun a Jamajku počeli da stižu prvi robovi iz Afrike. Kada su u 17. veku Englezi preuzeli ostrvo i počeli da razvijaju kulturu šećerne trtske, Jamajka je postala glavni centar za trgovinu crnim robljem. Početkom devetnaestog veka na plantažama je radilo 300 000 robova. Ukidanjem robstva dolazi do stagnacije privrede i velikih socijalnih previranja. Jamajka postaje britanska kolonija, potom član njene zapdnoindijske federacije, a potpunu nezavisnost stiče tek 6. avgusta 1962. godine. U međuvremenu na ostrvu se naseljavaju Indijci, Kinezi, Evropljani i Arapi, stoga ne čudi što nacionalni moto glasi: “Od mnogih – jedan narod”.
Ovakva mešavina, u koju su se slili najraznovrsniji uticaji morala je da stvori čudnovate duhovne proizvode – neopbične kada ih posmatramo svaki za sebe, ali sa jedinstvenim odlikama kada ih sagledamo kao celinu. Mislim da neći pogrešiti ako kao glavne odlike navedem parodiju i mimikriju. Sve, u stvari, počinje time što engleski robovlasnici nisu dozvoljavali robovima da uče engleski jezik, u strahu da bi om on mogao poslužiti kao sredstvo zajedničkog sporazumevanja.
Robovi su stoga bili primorani da jezik uče krišom, prisluškujići ili čitajući gas a usana belaca. Tako je nasto žargon koji je u prvi mah zvučao kao parodija engleskog jezika, ali koje se kasnije pokazao kao izvanredno sredstvo odbrane od spolašnjeg uticaja. Jezik je postao toliko hermetičan, da ga više niko sem samih pripadnika, nije mogao razumeti. Slična stavar se dogodila is a verom: učenja španske i engleske crkve mešala su se sa afričkom i lokalnom tradicijom. Nova vera koja se pojavali uz niz drugih, tzv. rastafarijanizam, poslužila se osnovama judeo-hrišćanastva, Biblijom, ali joj je ona poslužila samo kao zaklon, kao mimikrija. Rastafarijanizam je protumačio Bibliju na svoj način, tako da je od nje nastala
Holy Piby.
Nećemo pogrešiti ako kažemo da je rastafarijanizam bio produk naroda bez domovine, narodu koji oseća da ne pripada mestu na kojem se nalazi. Za rastafarijance (raste) biblijska “obećana zemlja” jeste Afrika kontinent sa kojeg su njihovi preci silom odvedeni. Povratak u Afriku moćiće da se ostvari kada se savlada “Vavilon”, koji označava zapadni svet koji se nalazi u vlasti zla (kapitalistički sistem).
“Vavilon” će biti savladan onog trenutka kada se pojavi potomak biblijskog kralja Davida, koji će povesti izgnanike u zemlju njihovog porekla, u Etiopiju. To objašnjava zbog čega raste veruju da je taj čovek bio Haile Selasije, koga su predstavljali kao boga koji živi u svakom čoveku. Haile Selasije je rođen kao Lidž Ras Taafari Makonen (otud naziv rastafarijanci), a prilikom krunisanja pozalo se da je on 225 etiopski car, direktan potomak Solomona i Davida.
Bilo kako bilo rastafarijanizam je pronašao reggae, još jedan specifičan jamajčanski product, kao savršen medij za svoje istraživanje. Muzika na Jamajci se razvijala pod mnoštvom uticija, koji se kreću od izvorne afričke muzike do rytham and bluesa američkih crnaca.
Slično jeziku, i muzika pokazuje sklonosti ka parodiranju postojećih muzičkih formi. Tako je, ustalom nastao “ska”, furiozna instrumentalna muzika u kojoj je naglasak, za razliku od uobičajene zapdne rock ili blues muzike pomeren sa drugog na prvi udarac.
Vremenom, uporedo sa porastom značaja smog teksta, ritam je usporen, bas je izvučen u prvi plan i pojačan toliko da ovlada telom, i nastao je reggae.
Reggae je, kao muzička forma postao idealan model za svakog jamajčanskog muzičara koji je imao nešto da kaže. Jedan od njih je bio i Bob Marli.