Promena dolazi u coveku kada se predje magicni prag, a to je kada veci deo coveka veruje u svoje magijsko poreklo, a manji ostane pod uticajem starog verovanja, odnosno ega. To ja zovem “inercija” ili kormilar. U meni postoji citav jedan univerzum isprepletenih verovanja koje treba promeniti, a to se nemoze desiti preko noci. U jednoj noci mogu promeniti jedno ili dva-tri… Svo to djubre sto sam naskupljao tokom godina sistematski treba menjati I tako menjam kurs, polako… Meni je trebalo pet godina da uvidim da je filozofija laz I da promena dolazi praksom, a ne pamecu. Toliko mi je trebalo da predjem 50+1 posto I zaokrenem svoj kurs. Tek poslednje tri godine sam posvecen praksi, a sve ovo dozivljavam kao igru koja daje boju I ton mom zivotu… Ja sam uzivao u prici Ruiza jer to je “moja” prica (nije slucajna u tom trenutku)… ako razumete…
|