[tamoneki]

Sve je O.K. Po mom mišljenju u naša razmišljanja u traženju odgovora na postavljenja pitanja treba unijeti suvremne spoznaje i krenuti od funkcionalnih uloga u postojanju. Ako se uvjerimo da na razini naših stanica smrti nema, i ako si po našem subjketivnom mišljenju kazujemo da ima, onda cijeli problem postaje puno jednostavniji.

Dakle, neko opce razmisljanje- sve naše milijarde stanica u našem organizmu su iste jedna drugoj, kao što je čovjek kao organizam isti jedan drugom, s različitim ulogama - funkcijama. U takvom unutrašnjem staničnom ambijentu smrti zapravo nema. Svaka stanica u nama živi vječno od trenutka začeća, čak i poslije smrti ako je njezina struktura sačuvana hlađenjem ili na neki drugi " suhi " način. No, ona živi vječno i milionima godina unazad, jer prva naša stanica nije drugo do dvije polovine stanica naših roditelja?
Dakle, razlog, svrha i smisao postojanja stanica nije u njihovom postojanju, što bi nam rado prvo palo na pamet, jer je za njih takvo pitanje besmisleno, budući da postoje vječno. Drugim riječima razlog njihovog postojanja nisu stanice same, niti je njhova svrha i smiso da se stalno obnavljaju i umnažaju dijeljenjem.
Što bi onda mogla biti razlog i svrha njihova postojanja?
Ma koliko mozgali, ma koliko istraživali, prije ili kasnije moramo doći do svemira stanica koji nazivamo organizam čovjeka. Po tome, razlog i svrha postojanja stanica je da umnažanejm i svojim radom izgrade ukupnu strukturu čovjeka: njegove organe, njegove funkcionalne strukturalne razine sve do cjeline čovjeka kako ga poznajemo.

Trajna je informacija zapisana genima koja se nalazi u svakoj stanici.
Jedino se ta informacija prenosi dalje "nepromjenjena" iako sve što je prenosi umire.
Informacija koja je trajna naziva se pamćenje ili memorija. "

Matrica je vječna. Genom je vječan i naravno informacija koju sadrži matrica i genom je vječna. Tu se nalazi kako rješenje tako i odgovor!

Ako postoji više biće, ili Bog onda je DNK njegova memorija koja mora sačuvati
trajnost, neizbrisivost. "

više biće stanicama je Čovjek. To je apsolutna činjenica! No mi moramo primjetiti da stanica i to njezino više biće Čovjek žive - postoje u potpunoj harmoniji. To treba samo ekstrapolirati na makro razinu i zaključiti istost, t.j. da je Čovjek stanica makrobića koje izgrađuje, a to makro biće je čovječanstvo.
Time dolazimo i do suvislog odgovora zašto postoji Čovjek, koja mu je svrha i smisao?
A da je DNK memorija svemu, a o tome više nema dvojbe! Tu se upravo nalazi trajnost, neizbrisivost ili vječnost, kako i neki ovdje tvrde najvjerojatnije