U pokušaju nalaženja odgovora na pitanje zbog čega postojimo i koja je svrha do sada su ispisane " tone " papira, još uvijek bez odgovora.
Ako se pažljivo pogledaju ovdje ispisani postovi uočljiva je stara poznata tenedencija da se odgovori traže iz perspektive subjektivnog, u kontekstu smisla i svrhe MOG života? Naravno da je i takvo pitanje legitimno, ali ono je protežno upravo toliko koliko je i protežan jedan ljudski život od začeća, rođenja do osobne smrti. Na tom subjektivnom rasponu sve završava sa SMRTI koja unosi negativne, pesimističke zaključke o smislu života kad sve završava i briše se sa smrću?
O svrsi i smislu života u takvom subjektivizioranom KRATKOM životu pojedinca treba i može se raspravljati, no mišljenja sam, da je to prektatkla distanca da bi se na toj distanci nšao odgovor na pitanje, zašto postojimo i koja je svrha?
Sugeriram jedan drugi način, način da se spustimo na razinu naših stanica i postavimo isto pitanje: Zbog čega postoje stanice, koja je svrha i smiso njihova postojanja?
Dakle, sugeriram da se odgovori na ova prevažna pitanja prvo potreže iz perspektive naših stanica koje žive i umiru radi nas. Zbog čega postoje naše stanice i koja im je svrha? Potražimo odgovore na ova pitanja i vjerujem da će nam pomoći naći odgovore na ista pitanja na našoj makro razini?
Ako je netko spreman na ovakav pristup i na ovakav način nalaženja odgovora na postavljeno pitanje u naslovu teme, neka nastavi.
|