Ništa bolje nije ni s
farmaceutsko-medicinsko-prehrambenim kartelom – danas kada ljudi polako uviđaju da se njihova tijela konstantno truju lošom hranom, proizvodima za pranje i čišćenje prepunim opasnih kemikalija, kozmetikom punom otrova, lijekovima koji ne liječe nego truju,
vakcinama koje se daju premaloj djeci s nerazvijenim imunološkim sustavom (22 „obavezne“ vakcine do druge godine života!!!), ovaj se kartel također počeo služiti sredstvima prinude pa više nije moguće birati da li će vaše dijete biti cijepljeno ili ne – „obavezno je“ ili nema upisa u vrtiće, škole i ostale mehanizme sistema. Službeni oblici liječenja još se uvijek svode isključivo na tretiranje tijela, ili bolje rečeno pojedinih dijelova tijela - organskog nosača Duše - premda je više nego očigledno da čovjek nije samo fizičko biće i njegovi problemi ne nastaju primarno na tjelesnoj razini. Stoga je i liječenje kojim se tretiraju isključivo biokemijski procesi u tijelu ograničenog karaktera. No, upravo je takva medicina potrebna svjetskim vlastodršcima – medicina koja samo zalječuje ili uopće ne liječi. S obzirom da je moto svjetske elite „
vladavina ratovima, glađu, siromaštvom i bolestima“, njima ne trebaju potpuno zdrave osobe, već boležljiva bića koja su sposobna raditi, ali ne i pucati od zdravlja, sreće i kreativne ostvarenosti.
Što je još gore, svjetska elita ima i davno izrađen
plan depopulacije – jednom kada uspostave „Novi svjetski poredak“ njihov će slijedeći korak biti smanjenje populacije za tri četvrtine. Dvije milijarde radne snage bit će sasvim dovoljno da par stotina tisuća osoba koje sebe smatraju „svjetskom elitom“ uživa u vlastitoj važnosti. U takvu svrhu elita se služi svim sredstvima – od
kreiranja svjetskih ratova pa sve do
zaprašivanja kemikalijama ili namjernog
kreiranja bolesti. Na žalost, tako je – umjesto da naše vlade doživljavamo kao benevolentne roditeljske (zaštitničke) sustave, one su sve samo ne to. Ukoliko trezveno proučimo povijest čovječanstva, tada je moguće uočiti da čovjek ima samo dva istinska neprijatelja – samoga sebe i – državu. Iako država ne mora biti takva kakva jest i nije izvorno zamišljena kao sustav izrabljivanja i istrebljivanja vlastitog pučanstva, ona se u praksi tako ponaša. Tendencija svih vlastodržaca u pisanoj povijesti oduvijek je bila totalitarna vlast. Svi probaju s otvorenim totalitarizmom pa ako ne ide, onda izmišljaju nešto drugo. Najnoviji oblik totalitarne vlasti danas se zove „demokracija“. Stoga je i svaka današnja država totalitarna - bilo da je riječ o otvorenom ili
prikrivenom obliku totalitarizma.
Država se, naime, u pisanoj povijesti uvijek ponašala kao neprijatelj naroda, a ne zaštitnik. Povremeni kraći periodi mira i kakvog takvog blagostanja ubrzo se zamjenjuju duljim periodima nestabilnosti, ratovanja ili otvorenog apsolutizma/totalitarizma. O tome kako se ponaša vlast na ovoj planeti zadnjih desetak tisuća godina sve je u svojim knjigama već rekao George Orwell. Većina njegovih zlokobnih vizija budućnosti već su ostvarene pa je stoga lako zaključiti u kojem smjeru ide daljnji „razvoj“, ili bolje rečeno – zastoj. Namjera je današnjih vlastodržaca lukavija nego ikada – umjesto da se totalitarizam zaodijeva u ruho ovog ili onog „...izma“, oni nastoje stvoriti takvo društvo u kojem će čovjek misliti da je slobodan, a u stvari biti rob. Takav oblik vlasti omogućuje vladaru neograničenu moć. Stoga danas otvoreni oblici vladavine postaju tajnima, vidljivi postaju nevidljivima, a suvremena znanost omogućuje
kontrolu ljudskog uma (a time i ponašanja) na toliko suptilne načine da čovjek vjeruje da je slobodan, ali radi upravo ono što se od njega očekuje. Ili, kako bi rekao prosvijetljeni komičar Bill Hicks – „
vi živite u slobodnoj zemlji, slobodni ste da radite ono što vam mi kažemo“. Pod dimnom zavjesom „globalizma“ stvara se
svjetski totalitarizam centraliziranjem vlasti, ukidanjem nacionalnih moneta, granica i suvereniteta. Stvara se jedna globalna vojska, jedna svjetska banka, a svi osobni podaci o individui naći će se pohranjeni u mikročipu koji će svatko biti obavezan nositi u svojoj podlaktici.
Ideja čak i nije loša kada bi planetom vladale prosvijetljene osobe, a svijet bio ujedinjen na ideji jedinstva u raznolikosti, napretka, slobode i obilja. Ideja elektronskog novca (monetarnog sustava bez papirnate gotovine) bila bi krasna kada bi bankari bile moralne osobe čiji je cilj stvaranje obilja. Oni to na žalost nisu – oni su sve samo ne to. Stoga, iako bismo svi voljeli vjerovati suprotno, stvari na žalost nisu takve kakvima se prikazuju. Utopijski, idealistički aspekti Novog Svjetskog Poretka koji su nekada propagirali Julije Cezar ili Adolf Hitler
[4], a danas obitelj
Bush ili
Tony Blair, služe samo za mazanje očiju naivcima koji vjeruju u vladavinu dobra i ideju progresa. Prirodno je i ljudski vjerovati u ideju progresa te u vladavinu dobra, ali u tako nešto vjeruje samo narod, a ne i osobe na vlasti. Njihov je cilj vlast i samo vlast, svim sredstvima. Najnovije je takvo sredstvo društvo u kojem pojedinac misli da je slobodan, ali samo misli. Da bi mislio da je slobodan treba ga zavarati parolama, obećanjima i velikim idejama, a u stvari ograničiti kontrolom uma, danonoćnim radom za otplatu hipoteke, lošom prehranom utemeljenom na genetski modificiranoj, frankenštajnskoj hrani, i tako dalje. A buntovne treba zastrašiti vojnom silom ili ih eliminirati „slučajnim“ trovanjima, bolestima ili nesrećama, odnosno povremenim metkom (Martin Luther King, Kennedy-jevi, Malcolm X, Gandhi, Lennon...), koji ostalim buntovnicima šalje nedvosmislenu poruku.
Nadalje, ideja elite također je stvoriti jednu svjetsku religiju jer su različite religije, kao, proizvele velika zla, većinu svjetskih sukoba i najokrutnije ratove u povijesti. Ovo jest činjenica, ali to ne znači da nam treba neka nova religija. Prvo i osnovno, jedna svjetska religija put je u duhovno jednoumlje. Jedinstvo se, naime, postiže poticanjem raznolikosti, a ne uniformiranjem. Jedinstvo u raznolikosti – da li je itko od religijskih ili političkih vođa čuo za to? Naime, na ovom je principu stvoren i sam svemir pa zašto ga onda mijenjati jednoumljem? Također, što će čovjeku uopće religija? Čovjeku treba istinsko duhovno znanje, a ne vjera i dogme. Znanje o tome da nema Boga van čovjeka, odnosno da je Bog neograničena svijest koja uključuje svaki pojavni oblik. Zanimljivo da je i Isus u biblijskim tekstovima sebe nazivao sinom Čovječjim, a ne sinom Božjim. Bog kao figura potreban je onima koji u njegovo ime žele sprovesti osobne ciljeve. „
God, Fear and Money make the world go round“ pjeva
Me'shell N'degeocello i time precizno ukazuje što je pravo sveto trojstvo naših čuvara. Istinska duhovnost nešto je sasvim drugo od institucionalizirane – o takvoj duhovnosti više znade jedan australski domorodac nego čitavo svećenstvo prebogatog, kičastog i dekadentnog Vatikana.
KARAKTERISTIKE NOVOG SVIJETA