Industrijska civilizacija
Sredstvo koje u današnje doba omogućuje globalnu totalitarnu vlast i veže nas za stare modele mišljenja i življenja jest industrijska civilizacija. Na njenim temeljima počiva čitava ekonomska mašinerija i prateći ograničavajući mehanizmi kao što su:
-bankarski sustav,
-„vojno-medicinsko-farmaceutsko-prehrambeni kartel“
[3],
-naftna industrija,
-nuklearna industrija,
-elektromagnetska industrija.
Industrijska civilizacija mogla je davno završiti. Spomenimo samo primjer Nikole Tesle, koji je pronašao način kako besplatno stvarati i slati električnu energiju, i odgovor njegovog financijera, njujorškog bankara J. P. Morgana – „
a kako ću ja onda mjeriti potrošnju?“. Iz ovakvog odgovora jasno je kako su razmišljali tadašnji bankari koji će uskoro (1913.) napraviti svojevrsni ekonomski puč u Americi, preuzimanjem federalnih rezervi u svoje ruke. Prema riječima Dr. Greer-a, čovječanstvo je još sredinom prošlog stoljeća bilo spremno za prelazak na tehnologiju višeg tipa. Vanzemaljske su civilizacije još od početka stoljeća
nudile svjetskim vlastodršcima tehnologiju višeg tipa kojom je bilo moguće izbjeći destruktivne efekte industrijske civilizacije, ali je takva tehnologija odbijena, ili – bolje rečeno – primljena, ali zatajena od javnosti i otada korištena samo u privatne svrhe svjetske elite, odnosno za tajne manipulacije svjetske vlade u sjeni ostatkom populacije.
Stoga, iako svjetska vlada već posjeduje tehnologiju višeg tipa, čuva je za sebe jer je takva tehnologija jednostavna i utemeljena na slobodnim izvorima energije koje nije moguće monopolizirati i na taj način kontrolirati njene korisnike. S naftom je stvar drugačija, jednako kao i s električnom energijom proizvedenom u elektranama, distribuiranom putem žice i mjerenom brojilima. Odavno postoje
automobili na vodu, čak i na pranu, orgon ili „
energiju nulte točke“, odavno postoji
Brownov plin koji se dobiva iz vode, implozijom vodika i kisika i kojim je u sobnim uvjetima moguće taliti i najtvrđe metale, čak i tungsten koji se inače topi na 6000 Celzijusa. Brownov plin blagotvorno djeluje i na radijaciju – ukoliko njegovim plamenom prijeđemo preko nuklearnog radioaktivnog otpada, radioaktivnost će se izgubiti u roku od nekoliko minuta. O
antigravitacijskoj letjelici već smo govorili – mnoge pojave na Zemljinom nebu koje često doživljavamo kao
vanzemaljske letjelice nisu uopće vanzemaljske nego zemaljske. Postoji i
kućni generator električne struje koji proizvodi pet puta više energije od one koju koristi za pogon. Sve je već tu, ali ne za svakoga.
Međutim, tehnologija novog tipa od suštinskog je značaja za čovječanstvo – industrijska civilizacija dehumanizirala je i robotizirala ljudsko biće, sve do stupnja groteske i karikature. Zamislite samo kako je jednome strojaru na nekome od Jadrolinijinih trajekata u jeku turističke sezone. Takvo zanimanje, iako časno i trenutno nužno, svakako ne omogućuje izražavanje čovjekove
multidimenzionalnosti, već ga svodi na roba koji, radeći u krajnje nehumanim uvjetima, zarađuje za goli život. Stoga nam je više nego prijeko potrebna takva – nova, zdrava i prirodna – tehnologija koja će omogućiti čovjekovo oslobađanje. Od svjetskih vođa treba zahtijevati razotkrivanje, onako kako to čini Dr Greer i ostali – od istine o vanzemaljskoj prisutnosti pa sve do istine o novim tehnologijama koje se prikrivaju od ostatka svijeta. Čak i bez takve tehnologije, uz primjenu kriterija održivog razvoja i ekoloških principa, stvari bi funkcionirale neizmjerno bolje. Zamislimo onda kakve nam mogućnosti nudi tehnologija utemeljena na neograničenim izvorima energije. Stara tehnologija prevladana je, jednako kao i čitav ekonomski sustav koji počiva na takvoj tehnologiji. Takav sustav odraz je
drugog zakona termodinamike koji govori da je dobivena energija uvijek manja od utrošene, odnosno da se pri transformaciji materije u energiju uvijek ostvaruje određen gubitak.
Istom se zakonitošću uspješno koristi i bankarski sustav, barem kad je o korisnicima tog sustava riječ, ali ne i o njegovim kreatorima. On (ipak) počiva na suptilnom obliku zelenaštva pa stoga banke nisu ništa drugo nego organizirano i
legalizirano kamatarenje. Naime, ukoliko netko želi kredit od banke, on ga vraća uz određen postotak, a dok ga i ako ga ne vrati, banka posjeduje sve nekretnine, a ponekad i pokretnu imovinu osobe koja podiže kredit. Ovo je, u stvari, i puno gore od običnog uličnog zelenaštva jer banka niti ne posjeduje gotovinu koju posuđuje - prilikom davanja kredita bankar samo upiše određene brojke u kompjutor i posuđuje nepostojeći novac koji je korisnik kredita kasnije dužan stvoriti, uvećan za ne malu kamatu. Banka, dakle, nije institucija utemeljena na velikodušnosti, već isključivo na grabežljivosti te predstavlja jednu od okosnica ekonomske represije koju elita provodi nad ljudima. Osobe koje danas drže svjetsku banku, potomci obitelji
Rothschild, već su nekoliko stotina godina siva eminencija koja stoji iza svjetskih ekonomskih i političkih zbivanja – riječ je o ljudima koji na beskrupulozan način manipuliraju svjetskim ratovima, koristeći se svojom materijalnom moći. Metoda kojom se služe jest financiranje obje (ili više od dvije) zaraćene strane. Konačni cilj ovakvog djelovanja je, naravno, globalni totalitarizam.
Ista je stvar s poreznim sustavom - vlade postaju sve veće, državni aparati sve kompleksniji, a porezne stope ništa manje nego prije, dapače, sve više. No, danas smo svjedoci buđenja svijesti o velikoj makinaciji s porezom na rad, barem u Americi. Filmski producent
Aaron Russo objavio je svojevrsni rat IRS-u i sustavu federalnih rezervi kao privatnom kartelu u vlasti nekolicine ljudi. Njegov dokumentarac „
America: Freedom To Fascism“ razotkriva kako federalne rezerve niti su federalne, niti u njima ima bilo kakvih rezervi, dok istovremeno nigdje ne postoji zakon (ponavljam - jednostavno
ne postoji) kojim je određeno da Amerikanci moraju plaćati porez na rad. Riječ je o jednoj od najvećih prijevara svih vremena, ali je neinformiranost s jedne strane i
strah od represije s druge to što većinu Amerikanaca još uvijek navodi da plaćaju takav porez. Dakle, ovakva ekonomska mašinerija – nepravedna i ropska - održava se na životu isključivo sredstvima prinude. Ne samo da nema istinske demokracije - najnovija zbivanja s američkom, a time i svjetskom burzom, nedvosmisleno ukazuju na činjenicu da se Amerika sustavno uništava.
Stewart Swerdlow još je početkom ovog milenija najavio da je jedan od posljednjih ciljeva svjetske elite uništenje SAD-a. U svojoj knjizi „
Blue Blood – True Blood“ on govori kako Amerika je postala isuviše moćna država, nastanjena samosvjesnom i arogantnom populacijom pa kao takva uopće ne odgovara kreatorima novog svjetskog poretka. Stoga je stvoren plan da se status SAD-a u najkraće vrijeme spusti na razinu zemalja drugog, pa čak i trećeg svijeta. Zato se ruši dolar, zato je stvorena recesija i zato se želi kreirati sjevernoamerička unija u kojoj će jedan Meksiko imati status identičan SAD-u, ali razina takvog statusa neće biti ona kakvu imaju današnje SAD, već ona kakvu ima današnji Meksiko.