[kanehbosem]

KARAKTERISTIKE STAROG SVIJETA

Totalitarna vlast

Staro doba prije svega karakterizira društvena neravnopravnost, vlast manjine nad većinom, odnosno neki od oblika totalitarne vlasti. Takva vlast može biti vidljivog ili nevidljivog oblika, otkrivena ili skrivena, no još uvijek nigdje nije istinski demokratska. Ideal totalitarista je skriveni oblik totalitarne vlasti, takav kod kojeg ljudi vjeruju da su slobodni, a u stvari su pod kompletnom kontrolom vlastodržaca. Naime, kod otvorenog ili vidljivog oblika totalitarizma lako je uočiti sredstva represije – to je obično državni aparat, vojska, policija, tajna policija ili partijsko jednoumlje s „velikim vođom“ na čelu. Tada nije teško uprijeti prstom i imenovati izvor tiranije, odnosno organizirati pobunu. Upravo je zato nevidljivi totalitarizam jedino trajno rješenje za tirane pa je stoga daleko važnije poznavati mehanizme prikrivene represije. Takvi su mehanizmi brojni, no svi služe kreiranju psihoenergetskog, vibracijskog kaveza popularno zvanog „Matrix“, koji nastaje programiranjem kolektivnog nesvjesnog čitave zajednice. Neka od brojnih sredstava kojima se programira kolektivno nesvjesno jesu slijedeća:

-društvene norme
-religijska vjerovanja
-dogme službene „znanosti“
-obrazovni sustav (indoktrinacija mladih)
-medijska propaganda
-subliminalne poruke
-okultna arhitektura
-rituali (sotonistički, ali i svi ostali koji omogućuju punjenje kolektivnog nesvjesnog niskim vibracijama).

Evo i kraćeg komentara svakog od navedenih sredstava. Društvene norme divno su sredstvo kontrole. S obzirom da je vladajuća „elita“ u manjini, ona jednostavno nije u stanju fizički kontrolirati većinu. Elita se stoga služi metodama kontrole uma, ali najčešće ne onima koje spadaju u sofisticirani „hi-tech-mind-control“, već sasvim jednostavnom tehnikom kreiranja društveno poželjnih i društveno nepoželjnih modela mišljenja i ponašanja. Znajući da mase reagiraju kao stado (krdo) i da im je najvažnije što drugi o njima misle, stvaranjem prihvatljivih i neprihvatljivih oblika mišljenja i ponašanja elita uči mase kako da kontroliraju - same sebe. Nema potrebe za strogim nadzorom - zna se što je podobno („politički korektno“), a što nepodobno ponašanje i ljudi će strahovati od odbacivanja, izrugivanja ili fizičkog uništenja od strane onih koji su „društvu dobro prilagođeni“ (zanimljivo da je stupanj društvene prilagođenosti donedavno čak bio jedan od temeljnih kriterija duševnog zdravlja, što bi bilo u redu kada bi društvo bilo zdravo). U takvu svrhu koriste se i religijska vjerovanja, a također i dogme „službene znanosti“, odnosno čitav obrazovni sustav koji se svodi na papagajsko memoriranje i ponavljanje („utvrđivanje gradiva“) onoga što društvo prihvati kao „poznatu“ i, što je još važnije, „poželjnu“ realnost.
Medijske manipulacije ne treba posebno spominjati. Svjetska elita u svojim rukama drži sve velike korporacije pa tako i velike medijske kuće. Mediji moraju prezentirati realnost koja odgovara korporacijama, odnosno svjetskoj eliti. I to je to. Sve ostalo je nepoželjno ili „opasno“ (za koga? – za njih, naravno, ne za nas). Mediji se služe svim sredstvima kako bi prodali poruku, pa tako i subverzivnom upotrebom okultnih simbola ubačenih u propagandne poruke, ponekad na vidljiv način, ali češće na skriven ili „subliminalan“. Naime, ljudsko oko i nesvjesni um percipiraju sve što im je prezentirano, a ne samo ono što hvata svjesni um. Stoga se okultni simboli ubacuju upakirani u novo ruho, prikriveni ili naznačeni, kako bi svojom arhetipskom snagom utjecali na volju pojedinca i pokrenuli ga u željenom smjeru. Na primjer, simboli kao što su zvijezda, križ, piramida, orao, zmija ili sunce nalaze se na većini državnih zastava ili grbova aristokratskih obitelji. Elita zna da takvi simboli imaju svoju energetsku vrijednost, ali je za nas kreirala „znanost“ koja takva vjerovanja smatra primitivnima, „praznovjerjem“ ili odrazom neukosti. Zato je i sva arhitektura zapadnog svijeta prepuna okultnih simbola (ne samo zapadnog, ali nigdje drugdje nije toliko subverzivna). Oni također čitavo vrijeme u tajnosti prakticiraju okultne rituale kojima u energetsko polje planete Zemlje odašilju skrivene energetske poruke. Treba znati da onaj tko vlada arhetipovima kolektivnog nesvjesnog, vlada čovječanstvom. Zato je simbol od neizmjerne važnosti svjetskoj eliti, ali ostatak svijeta vjeruje da takvi simboli imaju isključivo estetski ili povijesni značaj.
Na ove se metode direktno nadopunjuju sredstva odvraćanja pozornosti od onoga što se stvarno zbiva. Neka su od njih svima poznata, a neka manje. Evo o kojim je sredstvima najčešće riječ:
-podijeli (zavadi) pa vladaj
-piramidalna struktura vlasti (stvaranje „resora“ koji međusobno ne komuniciraju)
-problem – reakcija (konfuzija) – rješenje
-korak po korak
-kruha i igara.

Metoda podijeli pa vladaj poznata je još iz vremena starog Rima i uči se na satovima povijesti u osnovnoj školi. Stvaranje sukoba između dviju ili više strana da bi se istovremeno vladalo svima i danas je često korištena metoda vlasti, pogotovo kad je riječ o balkanskim državicama, o zemljama južne Amerike, Afrike ili dalekog istoka. Piramidalna struktura vlasti ima istu svrhu – stvoriti odijeljene sustave koji međusobno slabo ili uopće ne komuniciraju, a samo osobe na vrhu piramide imaju kompletnu sliku. Problem – reakcija (konfuzija) - rješenje jest metoda nešto manje poznata javnosti, ali vrlo dobro obavještajnim službama i to češće pod nazivom „false flag operations“ ili „operacije lažne zastave“. Naime, ukoliko se nešto želi postići na skriven način, tako da javnost ne primijeti o čemu je riječ, treba stvoriti potrebu za takvim ciljem ili rješenjem od strane naroda. Stoga, ukoliko jednoga dana želimo napasti Irak, mi ćemo mu dvadeset godina ranije prodati kemijsko oružje, a zatim optužiti Iračane za posjedovanje takvog oružja, kao i za posjedovanje dodatnog oružja za „masovno uništenje“ čije postojanje čak ne moramo nikada niti dokazati. Ukoliko želimo napasti Vijetnam, sami ćemo napasti vlastiti brod u zaljevu Tonkin, a za napad optužiti vijetnamske trupe. Ukoliko želimo napasti Poljsku, obući ćemo nekolicinu vlastitih vojnika u poljske uniforme i napasti vlastite graničare. I tako dalje.
Postoje još bezobzirniji oblici ovog modela. Ukoliko želimo napasti sve arapske zemlje koje još nismo porobili, sami ćemo organizirati napad na ciljeve u vlastitoj zemlji i optužiti Arape. Napad na arapske zemlje tada je lako izvesti, uz punu podršku konfuzne javnosti, čija je reakcija naizgled opravdana, ali nije zasnovana na pravim činjenicama. Ista ta javnost ne zna da je cilj čitavo vrijeme i bio takav napad, samo ga je trebalo opravdati nečime što će nalikovati na „novi Pearl Harbour“. Svoje ideje čak nećemo niti kriti u potpunosti – objavit ćemo ih u svome pamfletu godinu dana ranije, znajući da je puk neuk i da ne čita službene dokumente naše udruge. Metoda korak-po-korak nešto je suptilnija, a sastoji se od cjepkanja krupnog cilja na niz malih koraka. Svaki od takvih koraka prikazuje se kao neovisan cilj, koji nema nikakve veze sa slijedećim. Na primjer, ako nam je cilj stvoriti super-državu zvanu EU, osnovat ćemo prvo Europsko Vijeće, pa nizom malih koraka trgovinsku uniju (EEZ), a tek onda, nizom malih koraka, i političku. Ako nam je, po uzoru na EU, cilj stvoriti NAU (North American Union), prvo ćemo kreirati trgovinsku uniju (NAFTA) i napraviti autoput, u tajnosti štampati Amero i zatim, korak po korak do konačnog cilja. Javnost ćemo zavarati skretanjem pažnje na nogomet i pivo, afere glumaca i pjevača ili na čudesa filmske industrije i ostale oblike kruha i igara.