Ste razmisili možda o tome da vrijeme i prostor realno nepostoje, nego su dio percepcije, ako je sve oduvijek bilo, sva prošlost i budučnost su se već dogodile, sav prostor je jedna točka, u jednoj točki je beskonačno prostora. Možda su vrijeme i prostor samo percepcija bića kao nas u ovom denzitetu, i mi tražimo odgovor za nešto što se nikad nije dogodilo - postanak svemira, možda uporno nastojimo dokazati nešto što jednostavno nije bilo... znate, teorija holograma upravo to tvrdi, vrhunska teorija po meni.
Vrijeme je paradoks isto kao i prostor, jer su bezgranični, a bezgranično mi nemožemo pojmiti.
Da pojasnim malo prirodu holograma:
Svaki 3D objekt se može s laserskom tehnikom zapisati/prenesti na komad 2D filma, taj film se zove interferencijski uzorak, ta tom komadu filma vi golim okom ne vidite objekt koji je snimljen nego niz koncentričnih krugova jednog u drugome, nevidite ništa smisleno. Ali kada taj film osvijetlite laserskom zrakom u prostoru iza filma će se pojaviti 3D objekt koji je snimljen na taj interferencijski uzorak. I ono još zanimljivije kod toga je to da ako taj film prepolovite na pola i obasjate laserskom zrakom samo jednu polovicu još uvijek ćete vidjeti potpuni 3D objekt koji je snimljen a ne pola objekta što je za očekivati kad bi se radilo o normalnom filmu. Taj ineterferencijski uzorak (zamislite da je komad filma velik 2x2cm) možete nasjeckati na tisuću djelića, i opet ako samo jedan taj djelić osvjetlite laserskom zrakom dobit ćete potpunu 3D sliku/hologram izvornog objekta (međutim slika će bit mutnija). Znaći u svakom djeliću je zapisana cjelina, možda je tako sa našim svemirom. Možda je čitav 3D prostor kojeg mi percipiramo samo točka (interferencijski uzorak) koju naša svijest percipira kao laserska zraka film i doživljava ju kao ogroman beskonačan prostor.
Last edited by Weedran; 01-24-2008 at 20:43.
|