[doors_of_perception]

Viš...toe pitanje na koje se uvijek zapoène rasprava izmeðu cijele ekipe i mene samog naspram njih...)

Funkcija zakona je da skup moralnih pravila (što on i predstavlja) osigura u smislu njegova provoðenja... jednostavno tu je zakon koji uz pomoæ svojih aparata izvršava provoðenje u funkciji održavanja (kolko-tolkog, al više nego da ih nema) reda naspram kaosa...
No ovo nažalost ne vrijedi u realnom aspektu gledanja na svijet jer znamo da nažalost težnja bilo kojeg politièara ili voðe opæenito vodi samo ka materijalnom samozadovoljavanju (hehe:)! Tako je recimo u Hrv donesen zakon o 00.00 promila alkohola u krvi što naravno nije podneseno radi sigurnosti graðana veæ radi zarade (broj poginulih je jednak dok je zarada višestruko poveæana).
No, da li je materijalna funkcija zakona podnesena od upravnog tijela neke zemlje razlog za njegovo nepridržavanje u aspektu pojedinca naspram njega samoga kao revolt na materijalizam i sustavnu eksploataciju ili je potrebno sagledat drugu stranu zakona, tj. pojma moral opæenito?
Postoje 2 tipa moralnog djelovanja:
1) pridržavanje (zakonskih odredbi-jer nas u ovom sluèaju one ogranièavaju i usmjeruju) zbog zakona kao sistema koji njegovo kršenje kažnjava
2)pridržavanje zakona kao prepoznatog vrijednosnog sustava koji se ne krši radi ekspoatacijske strane donositelja(toe inaèe smisao anarhije-dovoljna razina svijesti u pojedincu koja rezultira èinjenjem dobra radi dobra, tj. pridržavanje zakona iako ne bi bilo sustava koji osiguravaju provoðenje) veæ radi njegove same biti, tj. samog morala. "èini dobro zbog dobra i zbog sama sebe, a ne zato šta zakon tako nalaže."

Nažalost, ljudi potaknuti sve veæim bjesom današnjice i uviðanjem "besmislice" fer-play igre jedne strane, odbacuju vrijednost zakona s njegove moralne (istinske) strane, da bi svakim danom sve više i više odbacivali takoðer i onu njegovu drugu posljednju stranu, tj. stranu straha, provodioca i sustava za kažnjavanje (mikrorevolucije, prosvjedi...).
Kažeš tko ima pravo zabranit pojedincu uživanje ako pritom nikoga time ne ugrožava (pretpostavljam da si time mislio na vutru)? Jednostavno: ugrožava samog sebe. Kako? svakodnevnim pušenjem u nemedicinske svrhe svatko zna da marihuana zbog razlièitih èimbenika (duže držanje dima u pluæima, mješanje sa duhanom, pušenje bez filtera) utjeèe na zdravu osobu fizièki nezdravo (iskljuèivo fizièki ne psihièki/mentalno/intelektualno/proizvoljno).
Uzmimo za primjer cigarete: svi znamo za štetnost cigareta, no ujedno znamo da se negativne manifestacije po zdravlje mogu dogodit no i ne moraju. Odnosi su zapravo relativno dobri na prvi pogled. To i je razlog zašto se mnogi lakše odluèuju, a time i ne ustruèavaju u pušenju (ne da se odluèe pušit jer znaju da mogu pušit npr. 10 god bez da obole od neèega nego im je to olakotni odluèujuæ faktor). U Hrv npr. 30% ljudi konzumira duhanske proizvode. Država to dopušta sve do onda do kad troškovi lijeèenja i zdravstva ne previsuju profit(razlog zbog kojeg je nedavno u Kubi zabranjen duhan). I ljudi debelo iskorištavaju tu moguænost koja im je iluziono pružena (pitam se kome je bolje nakon 10god: vlasniku tobacco-korporacije ili pušaèu koji je kupovao od njega i svakodnevno pušio...) I sad, svih tih 30% konzumenta ima mišljenje da iskorištavaju maximalnu moguænost slobode vlastita izbora koja im je pružena. S druge strane, vjerujem da ne postoji pušaè koji æe negirat štetnost nikotina...time se i koristi pravo odluke pojedinca u kojoj on ima moguænost izbora i odvaganja posljedica na temelju svojih procjena i želja. No mišljenjem konzumenta, da ima pravo makar i na negativnu odluku po njega sama, dolazi do sljedeæeg sluèaja: od tih 30%, što u gledištu Hrv znaèi nešto više od 1,5 milijuna graðana, 14000 njih godišnje umre. Takoðer velik broj njih oboli (bolesti kardiovaskularnog sustava, astma, bronhitih, rak želuca, grla, jednjaka, jezika, pluæa itd.) èime postaju teretom sebi, bližnjima kao i ukupnoj moguænosti doprinosa društvu (jer društvo je meðusobno isprepleten sustav pojedinaca svrstanih u odreðene društvene položaje i na taj naèin èineæi vezu i jedinu moguænost održavanja samih sebe). Time bi postepeno došlo, uz naravno jos nekoliko kljuènih èimbenika istog tipa, do degradacije i samog propadanja društva. Znaèi 14000 mrtvih i još barem tolki il dvostruki broj onih oboljelih... U 2000. godini je zbog pušenja kao posrednog uzroka umrlo 435 000 ili 18% Amerikanaca. Zašto? jer èovjek ima pravo da èini sebi što želi?

Èovjek dok živi u društvenom ureðenju ima obveze i odgovornosti koje se ne tièu samo njega kao pojedinca, veæ svih nas koji smo dijelovi ovoga kompleksnog društvenog sistema.