jucer.
ja i prijateljica, prvo totalna euforija dok ne dodemo do mjesta di cemo vani zapaliti jer nabavile neku nice domachicu :), onda zapalimo...lalala i krece neko lagano zabrijvanje, sto je najgore ja bi se totalno mogla ufurati u neki film, ali me koci ta prijateljica koja samo suti, niti se smije ni nista i imam osjecaj da me ignorira i to me tako jaaaako smeta.prije toga mi je pricala kakva su bila prije neka njena iskustva, i mislila sam si da ne moze bit tako lose, da nam skupa nece bit dosadno. naravno ja pricam, pricam, pricam, i onda se opet uhvatim kako ona samo suti... postane mi fuuuuul neugodno i cisto mi unistava onaj dobri feeling. kao da mi ta prijateljica nest glumi kao da ju nije nista puklo, i onda odjednom kaze; ah mene sad tek pocinje lagano pucati i onda si zabrije neku paranoju i pocne trcati kao da je rat i da ce netko doc po nas... ah
... bas uvijek kad duvamo vani nju tako puca paranoja i naravno prenese ju na mene i postane mi ful bezze.
e sad sam se sjetila, papa je u big brotheru, to je otkrice od jucer...
poslije sretnem dva frenda pa sam s njima nest zabrijavala i samo se kidala od smjeha, i onda naravno idem doma i puca me paranoja(tad je za mene najgora paranoja) ali bila sam hrabra nisam se nijednom okrenula
