VoZdra,
potrebno je valjda razlučit u svojoj glavi pro et contra, individua dakako. Svako ima drukčiju situaciju i zna što kako i zašto.
Pušim nekih 10-11 godina. Počeci su bili mladi i rekreativni... ...potom, na kraju gimnazije vrlo učestalo-dnevno nekoliko (prije škole, mali odmori, veliki, poslije škole, navečer van...) i eto ne znam u tom vremenu,tih pola godine, tim tempom mozak mi je savršeno funkcionirao, znao dobro svoj cilj, s lakoćom sam percipirala svijet i ono bitno cijelo vrijeme bila savršeno realna...dolaze prve dvije godine fakulteta, eksperimentiranje s kemijama-al doista u maloj količini, no ono bitnije, u meni je nastala ogromna praznina, ogromna rupa koja se upotpunjavala jointom na joint kroz pune dvije godine. Pušila sam ih ko kutiju cigareta, dvadesetak na dan, od kad bi otvorila oči do odlaska na spavanje, jedini smisao ustajanja iz kreveta je bio taj da smotam jox, jedini smisao izlaska da odem po još il zapalim u prirodi il jednostavno tumaram gradom... ...srećom, ne znam, ni ne sijećam se kad kako ni zašto, valjda nekako iznebuha shvativši da zatvaram vrata svega, tjeram se u malenu 'rupu' s četiri zida, svoje utočište... ...odlučila sam stat, vratila sam se doma iz mjesta studiranja, idućih godinu dana nisam ni primirisla jox...godinu nakon te možda je to bilo svega par puta godišnje, tek onako za gušt...i tako protekle tri godine pušim onako naizmjence, mjesec/dva pušim, pa mjesec dva ne...al ono bitnije, razlučujem kad ''mogu'' zapalit, kad mi to obaveze koje me čekaju bilo taj il idući dan dopuštaju. Ne dopuštam si da prekršim to 'pravilo' jer znam da primjerice zapalim li večer prije jutra kad se moram rano ustat i bit normalna, znam pozdano da me neće bit briga, okrenut će se na drugu stranu i odspavat do dvanaest bez beda... i zato kaže, svatko je sam dovoljno iskusan da zna il bi trebao znat kad mu prilike dopuštaju da se napuši... ...lijepo je ono kad te nije briga pa stalno pljugaš, ali ima to i svoje contra strane... zato eto, težim i tražim neku sredinu, da udovoljim sebi i potrebama ovog svijeta.
Razvije se blaga fizička ovisnost...psihička...ne znam, mislim da je i to stvar individue, na koji način će netko percipirat tu ''psihičku'' nazovi ovisnost.
eto
|