[Ch3mical]

Uh, jeo sam papire nekih 5 - 6 puta al eto ispričat cu vam najsvježiji primjer. Da, bio je to negdje 23.5. zadnji dan maturanata… Moji su se razletjeli na neku plazu I pijanka, lalala… Ja sam u početku bio s njima do nekih 3-4.ali sam otisao do svoje ekipice, 2 frenda.. Ispalo je neplanirano tripanje. Nakon što me je prvi frend pokupio sa motorom došli smo do bočarije gdje sam čvaknuo prvu trećinu. Nastavili smo pit I naručili čevape. Kroze nekih sat vremena dobro smo se najeli I zašli dublje u šumu do jednog jezerca gdje nas je lagano pocelo ljuljat… Tada je došao jes jedan frend cisto bezveze. S njim smo zapalili joint. Sve je bilo fora, smjeh, zajebancija… sjecam se da smo gledali kornjače u nekoj barici sastrane. Počelo je prepucavanje tko ce ić po ostala 2 papira. Malo smo se duže dogovarali ali smo se uspjeli dogovorit. Treci frend je otišao kući ali se kasnije vratio, a mene su ostavili sa nekom bakicom I dedicom na autobusnoj stanici da ih tamo čekam posto su išli do stana I nazad. Pošto je to bilo u roku od nekih sat I pol – dva lagano sam poceo gubiti osjecaj za vrijeme ali sam jos uvjek osjećao onaj glupi brandy koji smo pili… nakon 5 minuta evo njih, “daj mi kljuc od stana, zaboravio sam ga…” sve ukupno došli su za nekih 20-25 minuta. Nakon toga vratili smo se na prvotnu poziciju I posto nismo imali s čim prerezati papir morali smo razbiti bocu I jedva izrezali na 3 jednaka djela, al smo ga fino izmrcvarili (a lijepo su ga doma mogli razrezat s nožem). Utaborili smo se nekih 5-6 minuta od ceste na neku livadicu gdje smo kao planirali ostat cjelu noc, I naravno jedan od kolega je počeo donosit suhe grane I to ne male grene nego granetine, ja mu govorim koji će ti to ***** kad nećemo tu bit cjelu noć, on se meni počne smijat. U kratkom roku došao je onaj 3 kolega sa nekom vutrom. Fino smo zapalili 1-2 frule I prišali, smijali se lalala. Odjednom smo se svi ustali I gledali u šumu preko puta ceste, na nekom brdašcu, sve se njihalo u stilu vjetra, ustvari tako smo mi to doživljavali. Sjećam se da sam rekao “vidi, vidi ovo je neki novi vjetar”. Ubrzo su došli jos dvoje ljudi koje ja I ovaj prvi frend nismo poznavali I čim sam ih vidio osjećao sam neku lošu vibru, nesto mi je smetalo ali sam to uspio nekako kontrolirat. Polako je sunce zašlo, I pretpostavio sam da polako krenemo. Cilj na je bio park kroz koji smo hodali kad smo bili na proslom tripu. I krenemo mi polako. Ja sam hodao iza te djevojek I cjelo vrijeme sam joj gledao u noge, tu I tamo sam možda skrenuo pogled. Uopce nisam primjetio da je put malo skrenuo u desno I spotaknuo sam se na kamen, pao sam na zemlju I počeo kotrljat. U jednom trenutku ništa mi nije bilo jasno, samo sam vidio trnje oko sebe… kako sam se kotrljao prešao sam još preko jedne staze tako da sam odskočio I nastavio se kotrljati I na kraju sam završio cijeli u trnju. Odjednom muk, svi zašuteli I nikokm nije jasno. U tom trenu ni meni nije bilo nista jasno, totalno cudan filing I bez razloga sam se počeo smijat, to im je bio pokazatelj da sam dobro ali se nisam nikako mogao sam izvuć iz toga trnja, uopće se nisam micao. Odjednom me je ovaj lik kojeg nepoznam doslovno otkinuo od trnja, pošto sam nosio duge hlače podero sam majicu I izgrebao malo ruke. Nije bilo nikakvog beda, nikakve paranoje što me je malo zaprepastilo ali to mi je bio neki plus… Lagano se spustio mrak I svi su se razišli osim nas 3. Sami smo hodali uz rub ceste a cilj nam je bio taj park do kojeg na kraju nismo došli. Za to vrijeme sam samo gledao u noge od frenda I htio sam samo da sto prije dodemo negdje gdje mogu sjest, hod je bio baš tlaka. Sjećam se da smo skrenuli sa ceste na neku prečicu. Došli smo do nekih razrušenih barakica bez korava, samo goli zidovi. Osjećao sam se da uopće nismo na zemlji to kratko vrijeme gdje smo prolazili, jedan segment me podsjetio na isjecak iz filma terminator, sve je dobilo nekakvu plavu nijansu. Opet smo završili na cesti,e tad mi ništa nije bilo jasno. Vidjeli smo neke likove kako pričaju kao da se dogodila neka nesreća, govorili su o nekom zidu ali meni niš nije bilo jasno. Kasnije je svatko imao svoju verziju price tog djela. Osjećao sam se da nas svi gledaju, pogotovo kad je prošao autobus. Nakraju smo se složili da neidemo uopće do onog parka nego da ćemo ić do prvog parka do kojeg dođemo, a tako je I bilo. Sjeli smo u park ispred stana. Kako nikog nije bilo u stanu frend je išao po bocu vode te je usput zvao cimera da vidi kad ce se vratit, na sreću rekao je da ga nece bit cjelu noc, ali neznam zasto nismo zvali cimericu… Kako je frend otišao po vode nama se to činilo strašno dugo pa smo ga zvali preko balkona da nam baci bocu. Svako je uzeo gut vode iz boce I bocu smo bacilli u grmlje jer je navodno puknula, a dali je stvarno puknula pitanje je… Nako sto se frend vratio svi smo sjedili u parku I pričali ali bili smo jednim djelom paranoični. Ja sam totalno bio izgubljen u vremenu uopce nisam znao kada trebam doci kući, pošto sam se dogovorio sam kolegom iz razreda da ce spavat kod mene doma a on je otišao na plažu s ostalim. Znam da je tada bilo 8 sati a meni je baterija bila prazna. Izgledalo je nemoguće da ga nazovem. Znam da sam ga nazvao ali neznam u koliok sati I reko “ ja sam na tripu, naci cemo se u 6 sati ujutro ispred škole pa ćemo ić do mene doma, jer sam reko staroj da ćeš spavat kod mene”, on je nešto promrmljao I poklopio. Nekako mi je bilo lakes jer sam se rjesio necega. Sjecam se da sam im u parku govorio kako izlazimo iz svog tjela, da ustvari sami sebe hvatamo I da zato imamo tako promjenjiva stanja, nešto kao da gubimo identitet… Nakon toga otišli smo u stan, gdje su se događale svakakve stvari. Sjecam se da su se njih dvojica svađali kako se na glatkom stolu nemože napravit kučica od karata, lijepo sam uzeo dvije karte I napravio kučicu. Uopce nisam imao pojam o vremenu ali u glavi sam odjedanput vidio sliku kako se ta kučica od karata ruši sto se I dogodilo, ali neznam reci dali je to bilo odmah ili je prošlo neko vrijeme, jer kao što sam rekao nisam imao pojma o vremenu. Kako su njih dvoje pričali ja sam ih promatrao I odjednom se svaki njihov prokret usporio I počeo dobivat tragove, totalno cudan osjecaj. Nešto smo bili gladni I svi smo se stvorili u kuhinji, nešto smo išli podgrijat za jest. U biti jeli smo paradajz sos sa ribom iz konzerve I malo kruha svako. Neznam koliko sati je bilo ali znam da smo se ja I kolega zagledali u sudoper koji je bio onako pun kapljica koje su počele vibrirat I micat se, odjednom sam tako jako čuo kako ključ ulazi u bravo da mi se činilo kao da imaju gigantsku bravu I kako se kljuc okreće, a to je bila cimerica. Čudno nas je gledala ali smo je ignorirali. Jos jedan zanimljiv dio je taj što su mi njih dvojica opisali sliku koju sam ja vidio kada sam padao u grmlje, nevjerovatno.Taj put uopće nismo brijali na nikakvu baš nikakvu muziku ali to smo skužili tek na kraju. Polako smo se počeli stabilizirati do nekih 5 sati kad sam krenuo na autobus. Na kraju sam poslao poruku frendu” vidimo se u školi!” kako je I bilo. Čekajuci bus cesta je počela vijugat I ja sam molio vise da me pusti pošto mi je bilo više pun *****. Došao sam doma odspavao do nekih 9.00 – 9.30 I onda u školu. Osjećao sam neku emocijonalnu isrpljenost ali niš ali potpuno normalan, tokom par dana sam došao sebi. I to je to