Ako dobro razmislite, "smisao" je zapravo materijalistička ideja, niska, jako niska. Zapravo, da i postoji bilo kakav smisao mog života, u smislu da mi neki "bog" naredi da moram to i to napraviti i proživiti, i taj i taj zakon poštivati, ja bi se ubio. Znači da postoje uvjeti koje moram ispuniti tokom svog života, zbog kojih živim, znači da nemam slobodnu volju da činim sa svojim životom što želim, "rekao" bih "bogu" ubi me, oduzmi mi život koji si mi dao.
Ali vjerujem da postoji onaj "viši" smisao, ne-materijalistički, a to je da je naš smisao života upravo taj što svatko od nas radi svakim trenutkom svojeg života u ovoj realnosti koju percipiramo, koje smo svjesni, = kreiranje stvarnosti, mi smo kreatori naše svijesti. I što god da uradimo tokom našeg života, to će biti kreacija. I brijem da smo tu da naučimo što bolje kreirati našu realnost i razvijati i proširivati našu svijest, i onda će uslijediti next nivo, nakon ovog zemeljskog života, brijem da samo moramo steći iskustvo, a ono je neizbježno, bilo što da radimo tokom života... i tada, bit ćemo spremni, svatko od nas, nakon ovog života da kreiramo u sljedećem nivou kakav god on bio...
Ineresirao sam se i pročitao dosta literature o iskazima ljudi koji su doživjeli kliničku smrt, iliti bili mrtvi pa natrag oživljeni. To je nevjerojatno, PREVELIK broj tih ljudi govori totalno identične stvari koje su im se desile za to vrijeme, svi oni govore da su bili negdje, da poslije smrti nešto postoji, kažu da vrijeme i prostor nisu postajali, da su bili u isto vrijeme na svim mjestima i na istom mjestu u svim vremenima, govore da su u tom trenutku imali pristup svom znanju, govore da su tamo bili drugi ljudi koji su umrli, ali i druga bića, i još puno pojedinosti koje su nevjerjatne.
Ako još uvijek nekužite o čemu govorim, pogledajte film iz mog potpisa :)
|