amsterdam. maturalac.
rupcaga od kofi shopa. pustaju neki iritirajuci tehno. (a roker ja u dusi i izvana), no ajde, sva ekipa, svi se slozimo i upadamo nutra, (ne sjecam se koji je bio razlog... valjda su ostali shopovi bili prenatrpani za nas 15)...
pise "piće obavezno naručiti"
svi narucimo toceni hajneken (naravno) i joint...
ja uvlacim, pluca mi gore.....
i kazem ja frendu dok sam jos kakti bio normalan... "majkemi nosit cete me u hotel"
odjednom pocne trip. nisam ni bio svjestan. ponavljao sam neku radnju s očima... malo sam gledao lijevo ... pa luster pa desno.... pa opet nazad.... i kad sam posto svjestan kaj radim.... uzas
onda je tehno poceo jos vise iritirat.... srce mi je pocelo lupat u tom ritmu.... nisi mi vidio oci od zjenica... sjecam se samo ljubicaste i zelene boje .... (valjda zeleno od frižidera za hajneken, a ljubičasta je bila neonka...) i ajde.... konacno mi izadjemo van, ravnotezu odrzavam, bez beda.... govorim sranja.... "wow četvrta dimenzija" .... (frend koji nije pljugal me pridržava da ne zveknem u kanal i odgovara... neka neka, sve u redu, samo neka ne bude peta...) ... paranoja pocela.... deajvu non stop.... sve poznato u plcku materinu.... sve kao da sam to vec sanjao.... nedavno.... tocno se sve dogadja ko i u tom snu.... onda me to popustilo polako.... i pocela je smijalica.... onda je i frendove okinula smijalica.... pa smo govorili sranja i trgali se ...prepričavali kak se osjecamo.... "osjecam glavu u ruci" ... "kicma mi se nakrivila" ... "osljepit cu" .... kad se vratila paranoja i strah za vlastiti život...
onda je poceo drugi dio tripa.... no tada smo se vec svi skupili. i trebali smo podzemnom ic u hotel.... ekipa mene pridrzava, ja zelen u faci. vrijeme se usporilo barem za 10x . udjemo u podzemnu.... vozimo se i vozimo i vozimo..... oko nas ljudi komentiraju ... neš na nizozemskom al nije bilo teško prokužit .... "gle ih kak su se razvalili , haha"
sjecam se da je frend koji je sjedio nasuprot mene strusio 3 jack danielsa i zdimio 2 jointa.... on je bio ljubičast u faci.... zrigo se jednom na nekom trgu, i jednom u tom metrou.... sve je to negdje tamo ostalo "u magli" ne sjecam se... znam da sam se osjecao tupo i da nisam nikak mogo doc k sebi. non stop sam se provjeravao i racio mi je radio ... iako sam se ja trudio opustiti se.... nema šanse.... i tak nakon fuuuuuuul puno vremena (izgubio totalno osjecaj za vrijeme) dodjemo u hotel, ja se skinuo u bokserice, pocnem se umivat.... gorim.... oči peku.... osjcam kak pucaju žile.... panika.... kak cu osljepit.....vrištim "nikad višeeeee, nikad višeeeeee"..... opet se pocnem provjeravat i opet me okine da cu zauvijek ostat glup.... frendovi mi nose leda.... paše mi.... bojim se zaspat....ako zaspim mogu zaspat zauvijek, mislio sam, .... konacno u muci pored jos 2 frenda s kojima sam djelio sobu, zaspim.
sanjao sam crninu.... i samo crninu.... ono blank...... izgledalo mi je da sam se probudio odmah...bilo je 7 cca (dorucak) i osjecam se odmoreno, vani sunce piči, toplo, predobro. atmosfera zakon. svi pricaju kak su se zabetonirali.... i ko je prozivljavao kakve filmove.... fora je bilo....