[doors_of_perception]

Lijep pozdrav svima, braæo i sestre, drugovi i drugarice :D


Odluèih podijeliti s vama iskustvo koje je proživljajem bilo pruženo i meni... Radi se o konzumaciji i oplemenjivanju s gljivom Amanita Muscaria, popularno znanom kao muhara. Uzimanje se zbilo juèer i prekjuèe, tako da æu ukratko nastojat osvrnut se na oba dana pojedinaèno.

Amanite su bile sušene na suncu, i u svrhu prezervacije na dulji period Tijeka dogodivosti, i u svrhu pretvaranja iboteinske kiseline u psihoaktivan muscimol. Prekjuèe su bile konzumirane u obliku èaja, kolièinski oko 5 grama, stavljenih u vrelu vodu, 3dcl, (koja je bila maknuta sa vatre) i pušteno da se meðu-prožme na nekih pola sata. Okus je izrazito neugodan, dok je napitak još topao, jedva se pije (a ja još pijem èajeve bez šeæera i šumske trave)... 2 su stvari rezultirale time da sva kolièina nije unjeta u organizam: a) okus: tjera nakon pola šalice na povraæanje, izrazit okus po gljivama (koje je ukusno jest, ali ne i pit), popio sam jednu šalicu, drugu polovicu sam pustio da se ohladi i pokušao popit nakon sat, ali kada je napitak hladan, još je okus puno izraženiji i jaèi. Tako da pola šalice nisam uspio popit b) komadi gljive koji su se kuhali u vodi da su bili pojeðeni rezultirali bi jaèim spoznajnim otvaranjem ka Svijetu, ali njih pojest je još teže nego popit vodu u okusu njih samih. Tako da i tu je jedan dio svetog spoja propao. Nažalost, sezona gljiva bila je slaba ove godine, u 8. mjesecu ih nije bilo kada u sebi sadržavaju manje iboteinske kiseline koja i uzrokuje probleme sa želucem, tako da sve gljive pobrane u kasnijim terminima više æe nadraživati probavu. Nakon konzumacije i uzimanja samog napitka u obliku èaja, prvih sat Osjeæao sam jako nadraživanje želuca i osjeæaj jako blage muènine (ali ponajprije zbog okusa èaja!), spoznajno otvaranje bilo je poprilièno slabo (zbog konzumirane kolièine) ali u nekoliko navrata Osjetio sam Amanitu. Naime, pogreška koju sam uèinio je bila i konzumacija cannabisa, uz koju gljiva jako dobro funkcionira (vutra i Amanita se dobro meðu-prožimaju, jedna drugu otkrivaju i pojaèavaju) ali u manjim kolièinama Amanita pojaèava rad trave. Tako da nakon svake pljuge, klonuo bi na krevet i bio doslovno mrtav razvaljen. Nakon sat ponovno bi jedva zapalio i onda opet isto... Svaka pljuga bi me zabila kao da sam se prepušio jake vutre... Rad Amanite sam Osjetio u nekim navratima: dok bih bio na balkonu i prièao sa svojim Prijateljem Izabranikom, u jednom Trenutku moje prièe Osjetio bih kako èujem sam sebe dok prièam, onaj glas koji vam odzvanja Biæem dok govorite bio je jedva èujan, stanje tišine, i dok sam prièao razmišljao bih o stanju u kojem se nalazim.... Dakle prièanje i razmišljanje bili su odvojeni procesi i mogli su se vršiti usputno, bez ikakvog razmišljanja o govoru koji je nesvijesno tekao zasebno. Kasnije nisam imao nekih želuèanih smetnji, apetit i želja za tekuæinom bili su drastièno umanjeni a pospanost je bila slabo izražena, iako jesam spavao (prije spavanja me poprilièno jako "udarila" kombinacija cannabisa i Amanite).

Juèerašnje iskustvo bilo je po svome intenzitetu i ostvaraju moguænosti puno izraženije i puno kvalitetnije od dana prije. Znao sam da ako pijem èaj ponovno, da æu povraæat. Jednostavno, taj okus vam se toliko usadi i toliko ga tijelo odbacuje, da sam miris gljive vam veæ podiže želudac. Zato sam odluèio ovaj put uzet Amanite na naèin da ih mogu èitave unjet u sebe, i da ih ne moram kuhat veæ da ih ubacim u nešto što samo po sebi ima jaèi okus. Na pamet su mi pale banane, frape, što je odlièna solucija, pošto banane same po sebi imaju prijatan okus, guste su i ne podižu želuèane kiseline. Nažalost, banana nisam imao (sljedeæi put ih sigurno koristim) tako da sam sa gljivama koje su prethodno bile u miskeru samljevene u prah, pomješao iscjeðenu naranèu i 2 limuna. E sad, po okusu je to dobro rješenje, jer se popije bez prevelikog Osjeæanja okusa a opet sva kolièina je unjeta u tijelo, za razliku od èaja gdje toplina uništi jedan dio a opet se sve ne uspije iskoristit putem pijenja èaja. No limun i naranèa u sebi imaju kiseline, koja sama po sebi u bilo kojem stanju povisuje razinu želuèanih kiselina... Zato bi trebalo izbjegavat uzimanje spomenutog, jer Amanita sama zeza želudac + još poprilièan unos kiseline. Ovaj put sam odluèio uzet malo veæu dozu, nekih 7 grama, koji su bili u potpunosti iskorišteni zbog njihova kompletnog unosa u tijelo. E sad, da se omah osvrnem da doziranje u Amanite... jaèe efekte dobilo bi se uzimanjem oko 15-20 grama. Preporuka je da se zapoène sa manjim dozama, i to nekoliko puta (!) zbog same adaptacije i postepenog uèenja i otkrivanja kako Amanite nama, tako i nas njoj. Postepeno se otkrivaju njene moæi za èije prepoznavanje treba iskustvo i umjerenost. Jedna po jedna se zatim otkrivaju, da bi kasnije sve bile u moguænosti pozivanja na korištenje (sada još traje upoznavanje). Ja sam imao namjeru prvi put uzeti odmah oko 10grama, no nakon toga sam (strejt) imao viziju (kad radite na sebi nakon nekog Vremena poèinjete i dobivati intuicijsku moæ bez ikakvog problema), u kojoj sam vidio ono što se zapravo i kasnije, tokom toga dana i dogodilo. No koja je fora kod vizija? Ta što ih samo vidite, tj. dobivate u ruke smjer Puta kojima se valja kretati...no ono što leži na kraju toga Puta, do samog Vremenskog ostvaraja nije još dohvatljivo mrežom spoznaje...a to je smisao. Ugl, smisao je bio da ne konzumiram toliku kolièinu prvi put, jer jednostavno bilo bi glupo da 1. put uzimanja gljive bude loš i da odvuèe u propast i sve ostale, buduæe i potencijalne, koji bi sami po sebi bili odliènima, samo da nije bilo toga prvo puta. Znaèi strpljenje. Nigdje vam/nam se ne žuri...znanje dolazi postepeno... u tome i jest njegova Ljepota. Da se vratim na juèerašnje iskustvo... Nakon što sam popio spomenuti napitak, okus same Amanite nije dolazio do izražaja, i prvih pola sata nije bilo naznake želuèanim smetnjama. Nakon 2 sata, poèeo sam Osjeæati prve dodire sebe i gljive, taman nakon šta sam objasnio Talijanima kojim putem da idu i nakon šta sam pogledao drugara iza mene (kojeg prije toga nisam vidio). Tada je poèelo. Poprièao sam s njime nekih 2-3minute, èekao je svoga drugara da idu negdje... efekt koji je tada zapoèeo bio je kao na èaju: dok sam prièao sa njime imao sam Osjeæaj ne èujenja svoga glasa. Proživljen Tijek Zbilje u sam Tijek dogodivosti je poprilièno narušen, tj. nakon što nešto uèinite/kažete itd., niste vezani za povijest toga, niste vezani za proživljenost, èinite samo u Trenutku. To poprilièno narušava bilo kakve interakcije jer jednostavno nema smisla da govorite (moæi æete to bez ikakva problema) pošto sama percepcija toga nije jednakom kao inaèe. Vi govorite, prièate, sporazumjevate se bez ikakva problema, ali nemate percepciju proživljenog i reèenog, iskustvena razina koja povezuje Sponatanost Trenutka opada i sam doživljaj veæinom se iskljuèuje u samom Trenutku. Sve što se dogaða dogaða se sada i sam povijest koja mu je prethodila nije izraženom. Nakon toga, došao je autobus, u kojeg sam ušao i vidio drugara. Tada sam i s njime prièao, i putovanje koje traje od jednog grada do drugog (jer sam išao kod Prijatelja Izabranika) nekih 10tak minuta, prošlo mi je kao u 1 minutu. Prièao sam s njime, pritom imajuæi veæ spomenute efekte, koji poprilièno uništavaju želju i ambiciju za sporazumijevanjem, pošto sve što kažete niti ne èujete u sebi i kad da svaka reèenica nije povezana s ono prijašnjom (prièa) veæ kao da svaka nastaje u svome Trenutku zasebno (tako i jest, ali u percepciji inaèe nije tako pošto mora postojat proživljeno iskustvo pomoæu kojeg se snalazimo i orijentiramo u Moru Sponatanosti Beskonaènog Trenutka). Takoðer, nakon ulaska u autobus, 2. svojstvo Amanite je došlo do izražaja: imao sam Osjeæaj flasheva, no ne u obliku audio-vizualizacije, veæ samog Osjeæanja i doživljaja. Imao sam feeling kao da neprestano kroz moju percepciju prolaze flashevi, jedan za drugim, jedan za drugim... Tokom sporazumijevanja drugara i mene, pogledao sam kroz prozor autobusa i bio sam zaèuðen èinjenicom da smo veæ udaljeni 1,5km pošto mi je to proletjelo u nekoliko desetaka sekundi. Sam dolazak na 3 km udaljeno mjesto nije trajao puno dulje, pošto sam svako stajanje autobusa na zasebnu stanicu doživljavao u puno bržem kontinuitetu (jer ponavljam, opada percepcija proživljenosti i dominira sam Trenutak koji nema povijest, iako poviješæu vezan jest). Nakon toga, došao sam kod Prijatelja, gdje smo zapalili pljugu. Kao što sam veæ rekao, cannabis i Amanita jedno drugog pojaèavaju i tako je bilo i ovaj put. Nakon pljuge, dvije, Osjetio sam želju za Snom (što i jest Amaniti svojstveno) i spavao sam 4 sata tokom èega je veæina potencijala same gljive vjerojatno i prošao. No Prijatelj je primjetio neke stvari koje sam tokom Sna radio, a kojih se ja osobno ne sjeæam: kad bi me on pogledao da vidi da li spavam, ja bi imao zatvorene oèi, a kad bi okrenuo glavu ja bi ga gledao. Onda, kad bi mi postavio neko pitanje, moji odgovori bili bi nerazumljivi i nesuvisli (npr. odgovarao bi na pitanja "Za 3 sata", "Za 4 sata"). To je bilo za Vrijeme Sna, èijih se Snova ne sjeæam, zbog samog cannabisa, koji barem kod mene osobno, utjeèe da se ne sjeæam Snova (zato je dobro prije uzimanja Amanita, ne pušit dan-dva i za Vrijeme njih samih, tj. na taj dan)... Kad sam se nakon 4 sata probudio, imao sam jedan zanimljiv Osjeæaj, kao da sam budan sanjao: u tom Trenutku, vi znate da dobijate poruku i zaista je i dobijate, ali ona ne leži u tematizaciji rijeèi, veæ u Istinskoj Komunikaciji koja leži iza primarnih pet èula. Ugl, vidio sam (nisam imao halucinaciju/e napominjem!) majku od Prijatelja, koja mi je bila objašnjavala stanje u kojem se nalazim. Pokazala mi je kako mogu napustit svoje tijelo i uæi u tuðe, bilo koje... Za demonstraciju, prošli smo nekih 5-6 ljudi, u èije bih tijelo ulazio, i tada bi poèinjala nova percepcija i novo Vrijeme, koji bi opet nestajali ulaskom u novo tijelo. Taj sam èin ulazak-izlazak mi se nakon tih nekoliko primjera toliko uèinio jednostavnim, da sam shvatio koliko je Život zapravo jednostavan i prolazan, i da sam Život može trajat jako kratko, tj. do same promjene tijela i ulaska u novo. Tada sam se potpuno razbudio, jer bilo je to stanje razvuèeno izmeðu Sna i Jave (najjaèe stanje koje Biæe može dosegnuti i jedino stanje u kojem možemo Komunicirati sa samin Postojanjem) i pogledao sam prostoriju u kojoj nikog nije bilo. Prethodna Misao još je uvijek jako djelovala na mene, tako da sam prvih nekoliko minuta o njoj razmišljao i bivao opèinjen njenom impresijom, i sam svoj Život doživljavao jednostavnim, zbog samog èina ulaska i izlaska iz tijela (napominjem, ja sam dobio uvid kako se to èini i Amanita mi je pokazala svoje moæi napuštanja metafizièkih okova i Slobodnog putovanja Duhom, ali u stanju Zbilje i ne-Sna nisam to postigao..to imam namjeru tokom sljedeæih uzimanja izvježbat). Nakon 6,30 sati, povraæao sam pola deca još onog napitka koji mi je ostao u želucu, zbog same kiseline koja se poèela podizat i Osjetio sam fizièko olakšanje. Tada je stanje Amanite i prekinulo.


Nemam namjeru uzimati Amanitu tokom sljedeæih dana. Èekat æu da me pozove. Tada æu povisit dozu ali još uvijek zadržat njenu umjerenost i suzdržanost (al i èekam da izgubim njen okus u miris, kojeg i sad Osjeæam na prstima, u krvi, mokraæi). Nekih 12 grama namjeravam sljedeæi put uzimat s bananom i još nekim šumskim voæem, bez mješanja sa cannabisom. Èaj više ne mislim uzimat, a polu-sirove Amanite na San Pedrov recept æu svakako probavat, iako mislim da æu tada i povraæat... Nakon toga poèinju doze preko 15 grama i pravo putovanje u Beskonaènost Visina Sebe.



Tada æemo se ponovno èuti... i susresti...



Srdaèno
Aleksandar