View Single Post
Old 08-31-2006, 00:00   #34
doors_of_perception
Manijak iz mandrije
 
doors_of_perception's Avatar
 

Registrovan: Oct 2005
Lokacija: Opatija,HRV
Postovi: 844
Pohvalio Puta:: 0
Pohvaljen 0 Puta u 0 Tema
Default

Svojevremeno, dok sam još pio i imao svoje ispade nekontrolirano-svijesne-konstruktivne naravi, bacio sam, budala, pijan stolicu u more. Neki ljudi su mi se iz daljine derali, ja ih nisam šljivio, i nastavili smo svojim putem. Da se odmah razumjemo: ponašanje mi je u alkoholiziranom stanju bilo koma i radio sam ogromnu štetu jer nisam znao kanalizirati izbacivanje Energije (što svi činimo i moramo činiti) u produktivan način već uz destrukciju. Danas, sam totalno druga priča (da sad ne govorim koliko, ali ja to volim reći: "Ponovno sam rođen u Ljubavi Postojanja") i to naravno više ne činim, iako ne osuđujem to što sam radio..jer da nije bilo toga sada ne bih bio ono što jesam. Na greškama se mora učiti. Uglavnom, grunuo ja stolicu i pluta ona a mi produžimo. I nakon nekih 2 sata, napravili mi par krugova po gradu, i prolazimo centrom, kad ja vidim pandura iza sebe. I pratio on mene i Prijatelja i ja to skužim i pošto mi Prijatelj bio 10m od mene ja mu doviknem da bježi jer da nas pandur prati. I vikne meni pandur: "Ej, dečko stani!" i Prijatelj mi pobjegne u obližnju graju, gustiš. Ja se okrenem i stanem i pandur dođe do mene i govorim mi da di mi drugar. Ja mu naravno odgovaram da ne znam o kome priča pošto nitko nije bio samnom...no, Istina, ni ja nisam znao di on nestao :D Ugl, govori on meni da me vidio kako bacio stolicu u more na što se ja isprva pravio blesav (ispitivo situaciju) da da li je on siguran da sam to ja...no kad skužio da je, kažem da sam to učinio. I govori on meni: "Gospodine, imate 2 opcije: ili možete vratiti bačeni predmet na prvobitno mjesto ili ćete ići samnom u policijsku postaju radi remećenja javnog reda i mira" I ja pristadoh na drugu opciju. Dolazimo do mora i vidim kako stolica pluta. I on meni govori: "Vratite stolicu gdje je bila i kao da se nikad nismo ni vidjeli". Ja se skinuo u gaće, bilo 4uj, i bacio se u more, donesao stolicu i stavio je di bila. A on se okrene prema meni, pruži mi ruku i kaže: "Svaka vam čast. Čovjek ste! Nikad se nismo vidjeli." I okrene se i ode.


Ovog se primjera uvijek rado sjetim. Čovjek mi je ponudio alternativu, mogućnost da popravim pogrešku, da se svojevoljno ispravim... I taj primjer i njegov čin su postali djelom mene i uzrokom zasluživanja njegova poštovanja kao Bića. Svi griješimo. I svi moramo imati mogućnost da ispravimo naše pogreške. Iskaljavanja, zlostavljanja i razno-razne opresije i represije samo rade kontra-efekt. Ovo šta je navedeni policajac učinio, bila je Istinska odgojna metoda puno veća i dublja nego bilo koje zatvaranje, psihičko ili fizičko zlostavljanje ili zatvaranje u pritvor. Ujedno, to je i jedini policajac koga pozdravim u gradu kad ga vidim.


Tako da nisu svi isti i kao šta kaže brat Gens: ne valja generalizirat. Nažalost, čovjek je paradiksalno Biće, jer umjesto da kad osjeti na svojoj koži nepravdu i da ju ne čini kada dobije mogućnost tzv. "superiornosti" (po pitanju hijerarhije), on čini suprotno pritom iskaljavajući se zbog osvete. Ujedno, znate onu staru: "Daj čovjeku moć i novac i vidjet ćeš kakav je". Tako da, policajci šakom i kapom uživaju u svojoj zakonskoj "uzvišenosti" i bojazni građanina od te sjajne kovine simboličke datosti (iako, nikad ih se nemojte bojati ili im dopuštati išta više nego što bi dopustili i drugima) i zapravo koriste taj poslom stečeni status da oni imaju zakon u svojim rukama. Tako mi je jednom civil na moj upit: "zašto se derete 50m od mene da dolazim do vas umjesto da ili krenete prema meni ili da me sačekate i ne propustite dok pored vas prolazim...kao da mi nešto naređujete" odgovorio (derući se): "Pa mi sve možemo...sve!!!" Nakraju kad su me pitali zašto sam se tokom cijelog pretresa i ispitivanja smijao, rekoh: "Pa kako da vam se ne smijem kad danas čuo najveću glupost!"


Većina su jadni..ali, eto, u svakom žitu ima kukulja :lol:
__________________
"Dok ste sebe doživljavali božanskim, nije bilo potrebe za potragom i ponovnim stjecanjem Božjeg blagoslova. Kad je došlo do odvajanja, počeli ste sebe tražiti u predmetima i događajima. Izgubili ste sposobnost da sebe vidite kao izvor svega što postoji. "

Merlin
doors_of_perception is offline   Reply With Quote